Udarila je temelje konzumerizma u bivšoj Jugoslaviji, no istekao joj je rok trajanja

Desetljećima je bila sinonim za kvalitetan shopping, a ondje se moglo kupiti baš sve, od sastojaka za raskošan ručak do tkanina od kojih su naše bake šile trendovske modne komade. Robna kuća Nama ima posebno mjesto u sjećanjima Zagrepčana pa je mnoge rastužila vijest da se posljednja trgovina, ona u Ilici prodaje. 

Povijest Name, odnosno narodnog magazina počinje 1879. kada su dvojica austrijskih trgovaca, Carl Kastner i Herman Öhler otvorili prvu modernu trgovinu po uzoru na sličnu koju su držali u Beču. Od svojih početaka Nama je postavljala suvremene trendove kupovanja pa Zagreb nije nimalo zaostajao za modernim europskim metropolama. 

Prvi su uveli posjet bez obaveze na kupnju, a prodavači su dobili naputak na kupce ne ometaju u razgledavanju, već da procjene pravi trenutak kada im je potrebna pomoć te da budu na usluzi što je udarilo temelje načela samoposluživanja na ovim prostorima. 

Nakon drugog svjetskog rata, Nama postaje franšiza, odnosno lanac trgovina s poslovnicama u Rijeci, Osijeku i Karlovcu. Početkom sedamdesetih dobiva oblik kakvu ju pamtimo,a  do 1980. postaje vodeći trgovački lanac u bivšoj državi. 

Nama na Trešnjevačkom trgu otvorena je 1960., a 1962. još dvije Name, u Kumrovcu i Kustošiji. Name na Volovčici i Dubravi otvorene su 1965. te 1966. Nama u Trnskom. Dvije se Name otvaraju 1968., jedna na Kvaternikovom trgu, ali jedna i u Sisku, a 1969. Nama u Bjelovaru, pa 1970. Nama u Klanjcu. Nama je 1976. godine otvorila kuće na Vrbanima, Žitnjaku, ali i u Vinkovcima, Vukovaru, Plovaniji, odmah uz sadašnji granični prijelaz sa Slovenijom, Varaždinu, čak i u Prijedoru. Tvrtka je imala robne kuće u Sloveniji i to u Kočevju, Ljubljani, Ravnama na Koroškem, Slovenj Gradecu, Škofjoj Loki, Velenju i Žalcu. Kupce su ondje čekali prodavači koji im nisu smjeli smetati, već samo prepoznati trenutak u kojem trebaju pomagati, cijena je morala biti vidljivo istaknuta, a roba kako treba označena.

–Moja prva sjećanja na Namu sežu u najranije djetinjstvo kasnih osamdesetih. Ondje sam s majkom znala provoditi sate i sate. Ona je kupovala i isprobavala odjeću, a ja sam razgledavala igračke na drugom katu. Doimala mi se jako luksuzno i raskošno, nešto kao zagrebački Harrods. Rastužila me vijest da se prodaje, no nažalost, istekao joj je rok trajanja i razumijem da se ne može mjeriti s modernim shopping centrima na rubovima grada- ispričala nam je Zagrepčanka Dora. 

U Večernjakovom broju iz 1994. poznati zagrebački pisac i novinar Zvonimir Milčec opisao je pak Ilicu kao zagrebačku Petu aveniju, Oxford Street, La Fayette ili Mariahilferstrasse. Potonja, popularna bečka shopping ulica, izravna je veza sa Zagrebom, opisuje Milčec, aludirajući na poduhvate Kastner i Öhlera koji su zadužili razvoj trgovine u metropoli. 

-Prva je to robna kuća i do danas najveća i najpoznatija. Iako je ilička Nama s vremenom izrodila nekoliko Nama razasutih po gradu, čak i jednu u Kustošiji, dakle, Ilici, sve će se te kasnije Name zvati opisno kao trešnjevačka Nama, Nama na Kvatriću, Nama u Dubravi; jedino će Nama na početku Ilice ostati samo-Nama. A u Nami smo kupili svoju prvu najlonsku košulju, svoj prvi radio aparat, televizor ili hladionik, svoje prve traperice ili prve cipele, svoj prvi videorecorder ili CD- opisuje  Milčec.