Kada sjedne za svoj stol u malenom podrumu u Svetoj Nedelji i primi u ruke jedan od tisuću sitnih dijelova makete broda, Miroslav Minařík zatvori se u svoj svijet. Otputuje u povijest, proučavajući ratne brodove koji su plovili preko Atlantika, po Mediteranu...
Od kruškine i orahove letve
–Bitno je da pričaju svoju priču - nadodaje Minařík, koji se u maketarstvo zaljubio s 25 godina. Prvu je kutiju s već izrađenim dijelovima kupio u Bogovićevoj, nakon čega je počeo proučavati literaturu putem koje je počeo dolaziti do odgovarajućih materijala.
–Sada sve radim ručno. Od stolara nabavljam letve kruške i oraha od kojih oblikujem što želim - kaže Minařík, pokazujući najkompliciraniji brod koji tek slaže, a za koji je morao izraditi i osam tisuća malenih drvenih čavlića kojima će ga sastaviti. Kroz gotovo pola stoljeća izradio je tridesetak modela, a zadržao ih šest. Drugi su razasute po cijelome svijetu, stoje na policama prijatelja i poslovnih suradnika u Floridi, Zürichu, Londonu... Replike u mjerilu 1:48 i 1:25 identične su originalima. Nacrte nabavlja iz Pomorskog muzeja u Parizu, čiji zaposlenici povijesne brodove proučavaju u detalje.
–Takvi nacrti su rijetki, stoga i koštaju puno. Plaćam ih i po dvjesto eura - kaže Minařík, te dodaje da mu je najdraži rad Royal Caroline, prva luksuzna jahta iz 18. stoljeća, koju je britanski kralj Edward II sagradio za svoju buduću suprugu. Čak je izrezbario nekoliko desetaka figurica ljudi, koji stoje naslonjeni na palubu.
–Maketa je procijenjena na 12.000 eura, ali ne želim ju prodavati - kazao je odlučno svetonedeljski “graditelj brodova”.
Brod su i carinili
Gotovo čitav radni vijek Miroslav je proveo u Londonu i Švicarskoj, a kada se selio nazad u Hrvatsku, zbog brodova su ga odlučili i globiti, i to – na hrvatskoj granici.
–Carinik je rekao da prenašam umjetnička djela, no nije mogao ocijeniti koliko vrijedi. Na kraju smo se za visinu carine pogodili - rekao je Minařík.