– Imala sam problem s autom, bilo mi je teško objasniti na hrvatskom... – kaže Amerikanka Margaret Marshich Garota u stanci između gramatičkih i lektorskih vježbi. – Teže je nego sam mislila – dodaje ova Teksašanka, po djedu Hrvatica, koja s još 33 osobe različite dobi, uglavnom podrijetlom Hrvata iz 14 zemalja, u Zagrebu polazi Sveučilišnu školu hrvatskog jezika i kulture u organizaciji Hrvatske matice iseljenika i Sveučilišta. Oni će (na)učiti jezik i \"upiti\" značajke zemlje o kojoj su čuli samo iz priča predaka.
– Ja sam iz Australije, otac mi je Hrvat, ali nisam puno znao dosad pa me je sa 38 godina malo sram doći ovamo i slabo govoriti – objašnjava svoje motive Andrew Skvorc, dok je Mirjanu Sajko iz Kanade ovamo dovukla i privukla – ljubav.
– Lani sam upoznala jednog momka i zaljubila se, sad čekam stvari iz Kanade i počinjem živjeti ovdje – navodi ona. Bit će joj lako uklopiti se u zagrebački život jer su ljudi, kaže, opušteni, pristupačni...
Ovi strani studenti u rijetkim trenucima odmora između intenzivne nastave povijesti, \"brušenja\" pravopisa i posjeta kulturnim ustanovama nisu mogli \"pobjeći\" od slika gradskih terasa prepunih kavopija.
– I ja želim ispravno na hrvatskom naručiti kavu da me se razumije – kaže Margaret hvaleći i pažljivo izgovarajući \"strukle\", a Andrew otkriva koji će okus pamtiti.
– Kad sam probao ovdje ćevape, više ih dolje sigurno neću jesti – uskliknuo je Australac, čudeći se \"zašto je uopće netko iz Zagreba išao u Australiju, kad je ovdje tako dobro, na ulici se osjećaš sigurno, svi su susretljivi\". Pogotovo ih se, kažu, dojmio Gornji grad i Dolac, a Margaret i Mirjana priznaju da su u obilasku povijesnih lokaliteta i same osjetile ponos što su – Hrvatice.
U 110 sati predavači škole, čija je direktorica dr. Zrinka Jelaska, potiču ih da što više svakodnevno rabe hrvatski. Prof. Marija Bošnjak napominje da je ovogodišnja \"klasa\" studenata najmlađa u 20-ak godina trajanja, ima dosta učenika i studenata, ali i starijih.
– U njima kao da se probudila želja za otkrivanjem podrijetla. Neki su rekli i da su umjesto odmora na Jadranu radije izabrali učiti \"taj akuzativ\", ustrajni svladati novi službeni jezik EU – kaže prof. Bošnjak.
>>Kroz pjesmu i druženje uče djecu hrvatskom jeziku i kulturi!