Upoznajte i popularnog Mehu s raskrižja ili pogledajte kako forenzičari otkrivaju počinitelje

Kamera od mahagonija, stakla i metala stara gotovo stotinu godina snimala je sve koji se nisu držali zakona.

U zagrebačku policiju stigla je četrdesetih godina prošlog stoljeća. A danas je tek jedan od eksponata Muzeja policije, koji još uvijek nema svoj stalni postav.

Restaurirani "stojadin"

No, nekoliko puta godišnje iz raznih zbirki izlažu stare eksponate u kompleksu MUP-a na križanju Savske ceste i Ulice grada Vukovara. Tako je među dvije tisuće predmeta upravo i ova kamera, specifična po snimanju tzv. signaletičke fotografije, standardizirane metode fotografiranja kriminalaca osmišljene krajem 19. stoljeća. Uz kameru, ovdje je i stari ormar u kojem stoje stakalca na kojima su zabilježeni provalnici, skitnice, džepari, prevaranti, ubojice koji su stali ispred ove kamere od 1945. do 1954. godine. Čuvaju u Muzeju policije i krivotvorene umjetnine, stare crno-bijele fotografije na kojima se vidi svakodnevica Zagreba, pa i popularni policajac Meho koji je nekad regulirao promet na glavnom trgu, kao i oružje koje uopće ne izgleda kao takvo.

– Ruž za usne ili upaljač zapravo u sebi imaju nožić, pištolj je skriven u drvenom štapu za hodanje, a mobitel je ujedno pištolj ručne izrade. Pritiskom četiriju tipki srednjeg reda ispaljuju se meci – kaže voditelj Muzeja policije Željko Jamičić. U posjedu muzeja je i nekoliko policijskih vozila, među kojima je i restaurirani automobil Zastava 101, popularni “stojadin”.

– Muzej policije kupio je automobil u Splitu od privatne osobe, koja ga je pak kupila kao rabljeno vozilo na licitaciji od ondašnjeg SUP-a Split. Na autu je postavljena izvorna zvučna i svjetlosna signalizacija kao i replike registracijskih oznaka M 378 – 001, koje su pripadale splitskoj policiji s kraja osamdesetih godina – kaže Jamičić. Tamo su i stari dokumenti, policijska znakovlja, stare kape, raznovrstan provalnički alat, ali i iznimno vrijedna zbirka oružja.

Šokac, Jelen i Špagin

– Hrvatski narod, suočen s ratnom pogibelji i razoružan, devedesetih je započeo domaću proizvodnju oružja. Svi pogoni koji su se bavili preradbom kovina nastojali su proizvesti neko oružje, pa makar u malim serijama. Svoje oružje radile su tvornice poput Đure Đakovića, Prvomajske... – govori Jamičić dok pokazuje strojnice koje su hrvatski majstori proizvodili u znatnim količinama. Jedna od njih je i strojnica ŠOKAC u poklon-kovčegu, donacija gospodina koji ju je dobio u znak zahvalnosti. A tu je i “Jelen” proizveden u istoimenoj puškarskoj radionici u Turopolju, kao inačica ruske strojnice PPŠ 41 (Špagin) iz II. svjetskog rata.