Prvi put u povijesti naplaćuju ulaz: Cijena će biti 10 kuna, no neki negoduju

Jedino je to mjesto gdje se u teglici može kupiti endemska velebitska degenija. Može se ondje i “posvojiti” najstarija drvena klupica u Zagrebu ili pak otići na šarmantan zahod koji je konstruirao urbanist zaslužan i za izgled gradske jezgre Milan Lenuci. Botanički je vrt iznimno vrijedan za metropolu, ali i državu, i po mnogočemu drugome, zbog čega je vijest da 132 godine stara institucija u nadležnosti Sveučilišta u Zagrebu, odnosno Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, prvi put u svojoj povijesti počinje naplaćivati razgledavanje gromoglasno odjeknula. Cijena ulaznice od sredine ožujka ili početka travnja, kada će vrt otvoriti, pa sve do studenoga bit će 10 kuna, a za učenike i studente pet.

Prioritet je staklenik

Manje je to od jedne kave, no nerijetki Zagrepčani na društvenim mrežama izražavaju nezadovoljstvo. Imaju, kažu, pravo na besplatan ulaz jer je obećano da će uvijek tako biti. A zašto se uopće uvode ulaznice?

– Botanički vrt je i prije potresa zahtijevao prijeko potrebnu brigu i ulaganje za koje nismo imali novca. Infrastruktura je dotrajala i stara. Prošla godina nas je, što pandemijski, što potresno, dotukla i morali smo uvesti ulaznice da skupimo barem nešto za obnovu. Od Sveučilišta dobijemo nekoliko stotina tisuća kuna, a od Grada 1,5 milijuna dotacije na godišnjoj razni i, kad se sve to zbroji, jedva pokrijemo osnovne troškove – objašnjava voditelj Vanja Stamenković.

Pokušali su tri puta aplicirati na natječaje EU za sufinanciranje projekata, no dosad im nije pošlo za rukom. A bez većih investicija, ističe, nema pomaka.

– Ljudi moraju, među ostalim, shvatiti i da Botanički vrt nije javni park, već institucija jednako kao, primjerice, Zoološki, gdje nikome nije upitno to što se plaća ulaznica. Za usporedbu, u Ljubljani i Beogradu cijena je za botaničke vrtove desetak eura – kaže Stamenković.

Prioritet obnove trenutačno im je staklenik koji datira iz 1890-ih. Počeli su prije nekoliko godina s restauracijom podrumskog dijela i sjeverne zgrade, no tu je priča stala. Kako su zidovi usto popucali u potresu, gube vlagu pa su floru morali preseliti, a sami nisu smjeli previše intervenirati. Sve što se pak u vrtu radi moraju odobriti konzervatori jer je institucija i spomenik kulture.

– Sad slijedi najskuplji dio, za koji bi nam ugrubo trebalo oko osam milijuna kuna. Tu spada zamjena stakla, parapetnih zidova, konstrukcije, opreme… Kad se to dovrši, vrt će se moći posjetiti i u zimskom razdoblju – objašnjava voditelj i dodaje da zaista pažljivo raspoređuju svaku kunu koju imaju na raspolaganju pa su tako, primjerice, novcem od rasprodaje biljaka koja je bila prije nekoliko mjeseci kupili novi traktor.

Milijune vrijedi i zamjena vanjske ograde, koja je također oštećena, a potrebno im je i oko 80.000 kuna za novi spremnik u vodocrpilištu kako bi uz pomoć njega zalijevali 5000 biljnih vrsta koje čuva “stara dama” u centru grada. Sagrađen je još 1933. i rijedak je primjer vodocrpilišta u Zagrebu podignutog prije Drugog svjetskog rata.

– Pokušavamo ga osposobiti, čime bismo godišnje uštedjeli vode za oko 100.000 kuna. Također je dodatno oštećen u potresu, no srećom je bunar ostao netaknut – navodi Stamenković, dodajući da i stogodišnja gospodarska zgrada vapi za “ušminkavanjem” jer je trula i prokišnjava.

Željeli bi, ističe, s jedne strane vrtu “udahnuti” novi život i podići interes ljudi za botaniku, a s druge nemaju dovoljno resursa za sanaciju, modernizaciju i obogaćivanje sadržajima. Lani su zbog pandemije imali svega dvadesetak tisuća posjetitelja, a godinu prije bilo ih je čak i od 100.000 do 150.000 po sezoni.

– Uza sve ostalo što se zbilo u 2020., i ove promjene vremena te iznadprosječno visoke temperature otežavaju nam situaciju. Proljetnice su, primjerice, izišle već u siječnju i budući da je im je u ranijem dijelu godine toplo, brzo će nestati. Zapravo i prije nego što proljeće uopće počne – objašnjava.

Imao i morski akvarij

Začetnik ideje o vrtu, podsjetimo, bio je Bohuslav Jiruš, prvi profesor botanike na zagrebačkom Sveučilištu, a njegov nasljednik Antun Heinz uspio ju je provesti u djelo. Sagrađen je u pejzažnom ili tzv. engleskom stilu sa skupinama drveća i grmlja na nepravilnim poljima arboretuma i uz neravne šetnice. Južni cvjetni parter jedini je pak u simetričnom francuskom stilu. Prva ekskurzija na kojoj su se skupljale biljke za vrt bila je 1908. te su botaničari kući došli sa 128 vrsta koje su detektirali u okolici Zagreba i Samobora te u Gorskom kotaru. Mnogima je možda nepoznata zanimljivost morski akvarij iz 1911., koji je godinama bio prava atrakcija.

Nalazio se u sklopu staklenika, no srušen je jer je bio potreban prostor za palme, a i održavanje je bilo preskupo. U ratnom je razdoblju zbog bombardiranja bio zatvoren, a trebale su i godine da se oporavi. Zbirke su se unatoč svemu širile, a 1971. zakonom je zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture. Oko stotog rođendana počeli su radovi za kojih su, primjerice, uređena jezerca i kultni crveni mostić, a desetljeće nakon toga bazen s fontanom, portal glavnog ulaza i izložbeni paviljon iz 19. stoljeća.