Umjesto božićne zvijezde na vrh bora Dubravka Štrković stavlja – lutku Marije Terezije.
Austrougarska carica svisoka gleda božićna slavlja njene obitelji već desetljećima. Nagledala se ona prigorskih običaja kojih se gospođa Dubravka i dandanas drži. Sve se u njenoj kući u Gračanima radi "po starinski". Obitelj Dubravke Štrković na teritoriju Zagreba još je od davne 1023. godine. A vidi se to i čim se uđe u njenu kuću. Ručno rađena licitarska srca krase dnevnu sobu, gotovo u svakom kutu stoji neki detalj s prigorske nošnje, koje je Dubravka Štrković utkala i u ukrase za bor.
Bomboni za njih devetero
– Kao djeca nekad smo na sam Badnjak spavali ispod stola na slami, danas ipak pod stol stavim manje slame. Barem jedan pušlek – kaže Dubravka Štrković, kojoj u pečenju kolača pomaže i nećakinja Vesna Trnčević. Pećnica se ne gasi tjedan dana prije Božića, pa ispeku i do deset vrsta kolača. Na stolu obavezno moraju biti makovnjača i orehnjača.
– Na Badnjak suprug donosi bor u kuću i izgovara nagovijest: "Daj vam Bog purićov, telićov, guslićov, pune lajte vina, najviše Božjega mira. Da vam čučice sjele kak bum ja sjel". Kći svetom vodom blagoslivlja bor, a nosi i lončić s kukuruzom, pšenicom, grahom i slamom – kaže Dubravka Štrković. Ručno rađeni ukrasi u obliku licitarskih srca obavezno stoje na boru.
– Kao djeci govorili su nam da moramo čekati dolazak Kristkindla, odnosno malog Isuseka. Dobivali smo nešto slatkiša pod bor. Uvijek se jedna vrećica bombona dijelila na nas devetero, koliko nas je bilo – kaže Štrković.
Za Štefanje "ostanjki"
Slatkovodna riba jela se na Badnjak, najčešće šaran ili som. Obično, kažu ove Gračanke, u kasno popodne.
– A nakon polnoćke jedva smo čekali doći kući i pojesti malo domaće kobase s hrenom – govore. Uslijedila bi pjesma. Tradicionalno jelo za Božić – purica i mlinci, uz koje bi se kuhala i kokošja juha. Za Štefanje bi se jeli "ostanjki", odnosno ono što je ostalo od prethodnih dana.
– Išlo se tada i u čestitare. Između 1950-ih i 1960-ih morali smo to skrivati, bilo je zabranjeno i kititi bor, a policija nas je rastjerivala s polnoćke – kažu. Slavilo se i nagoviještanje Božića, a taj se običaj nastavio do danas.
– Prije su mladi išli s lampušom u nošnjama od kuće do kuće na svetu Barbaru, 4. prosinca, i pjevali prije zornice. Danas rade istu stvar, ali na poziv. Mladi su okupljeni u udrugu Falaček Prigorja kako se ne bi zaboravili stari običaji – kaže Vesna Trnčević.
Najvise mi faliju salons bonboni, mama i tata kad su nas tjerali iz sobe van da moze Isusek kroz prozor uc....zelim danasnjim klincima isto tak lepa sjecanja na Bozic....manje darova, al vise familije i ljubavi...