Nakon što su stanovnici uputili sve veći prigovor kako se glomazni otpad ne odvozi, a novinari potvrdili da su reciklažna dvorišta puna do vrha, gradonačelnik Tomislav Tomašević najavio je za danas konferenciju za medije u kojoj će, kako je rekao, objasniti cijelu situaciju. Možete je pratiti uživo ovdje.
Tapecirani namještaj, namještaj i tepisi se ne odvoze, sve ostalo se odvozi, napomenuo je. Zašto je došlo do zastoja? Postojeći ugovor s oporabiteljima iskorišten je količinski. Grad ima ugovore sa tvrtkama Cezar i Reoma grupa, okvirni sporazum vrijedi do siječnja sljedeće godine. Ali količina definirana sporazumom već je konzumirana. Konzumirana je ranije nego što je bilo procijenjeno da će biti konzumirana zbog velike količine glomaznog otpada koja se nakupljala brže nego što je predviđeno.
Novi natječaj za sljedeće dvije godine za privatne tvrtke bio je raspisan još u prosincu prošle godine. Međutim, inače su ponude otvorene za taj natječaj još u siječnju ove godine. Od siječnja do lipnja nitko iz prošle uprave ni iz uprave Holdinga nije htio donijeti odluku za sljedeće dvije godine na temelju ponuda koje su pristigle. Bivša zamjenica nije donijela tu odluku niti bivša uprava ZG holdinga. Otvorene su ponude, zna se tko se prijavio, i nitko tu odluku nije htio donijeti.
– Zašto, može se samo nagađati – rekao je Tomašević te naglasio da je sam donio odluku o poništenju natječaja za glomazni otpad koji je bio raspisan u prosincu prošle godine.
– Mi smo najavili da ćemo odgovorno i transparentno raditi te da će gradska poduzeća sama, ako je to moguće, obavljati poslove – rekao je.
A kako je to funkcioniralo ranije?
– Za oporabu privatnim firmama Zagreb je plaćao najveću cijenu, po 1800 kuna po toni. Samobor plaća 660 po toni, Rijeka 1100 kuna. Zagreb? 1800 kuna, što je posebno nelogično jer grad ima najveću količinu otpada pa bi trebao plaćati manje. Ali plaća najviše. Čistoća bi pokupila glomazni otpad i predala bi ga privatnim poduzećima. Što bi oni napravili? Razdvojili bi vrijedne sirovine, posebno drvo i metal koji se mogu prodati na tržištu, pa u drobilici samljeli taj ostatak i stavili na odlagalište u Jakuševcu – objasnio je.
Čistoća je godinama, dodaje, tražila da kupi drobilicu kako bi to sama mogla napraviti, no to se nikada nije dogodilo, a u natječaju koji poništavamo bile su dvije ponude. Prva ponuda bila je i dalje ova cijena od 1800 kuna po toni od Reoma grupe, a druga je ponuda bila 2500 kuna po toni od Cezara. Te su grupe u nizu poslova s Gradom bile poslovni partneri i uzimale su otpad po toj cijeni.
– Nova ponuda Cezara iznosila bi 125 milijuna kuna na taj period od dvije godine, a od Reoma grupe 89 milijuna – objašnjava.
Pripremili smo plato za odvajanje glomaznog otpada kako bismo izdvojili sirovine koje se mogu prodati. Zatim smo isprobali drobilicu da vidimo kako to napraviti. Ponude za kupnju dvije drobilice iz fondova EU otvorene su 30. lipnja ove godine, dva tjedna nakon promjene uprave u ZGH. Dok se ne kupe nove drobilice, raspisali smo jednostavnu javnu nabavu za najam drobilice i očekujemo da javna nabava bude gotova sljedećeg tjedna.
– To će biti neko prijelazno rješenje dok se ne riješi nabava za kupnju drobilice koja će ostati u našem vlasništvu. Imamo i neke druge privremene opcije za zbrinjavanje pa ćemo obavijestiti građane. Molimo ih za malo strpljenja dok to ne počne funkcionirati, ostvarit će se iznimno značajne uštede – rekao je.
– Prošle godine za glomazni otpad građani su platili 54 milijuna kuna, ove godine oko 21 milijun. Sadašnji mjesečni trošak, nakon odvajanja koje smo započeli u srpnju, pao je na dva milijuna mjesečno, dakle sa 3,1 na 2 milijuna i to samo tako što smo počeli odvajati na Jakuševcu – kazao je.
Sav glomazni otpad, osim tapeciranog namještaja i tepiha, može se predavati i odvoziti se. Molim razumijevanja za taj mali dio gdje ćemo prijeći na sustav gdje vlastitim kapacitetima zbrinjavamo otpad i donosimo znatne uštede. Glomazni otpad i dalje se razvrstava na tom platou.
Što se tiče metala, mi to prodajemo, ne plaćamo tvrtki da to preuzme već prodajemo različitim poduzećima. Želimo prodati vrijedne sirovine. Što se tiče plastike, tu je i dalje ugovor s tvrtkama, i cijena je 1200 kuna po toni, što mi plaćamo za zbrinjavanje i tu ćemo raspisati novi natječaj. Tu nemamo za sada izbora nego da surađujemo s drugim firmama.
CIOS nudi besplatan odvoz, a komentirao je i to.
– Oni su rekli da će besplatno zbrinjavati dok se ne donese odluka o ovoj javnoj nabavi koju sam upravo poništio – kaže Tomašević.
– Ne trebamo više nikoga, Čistoća to sama može raditi. Pola sirovina se proda, a pola se zdrobi, što su do sada radile privatne tvrtke – naglasio je još jednom u odgovoru na pitanje novinara.
– Ako se pojave cijene koje su nelogične, a ako se zatraže još veće cijene, vi razmislite biste li pristali na to. A nema potrebe, jer mi možemo raditi taj isti posao. Krajnji cilj je da više ne outsourcamo, nego da sami radimo sve što možemo – kazao je te dodao da su drobilice konačno i trajno rješenje.
Može li se financirati i kompostana iz EU fondova? To je moguće, ali stvar je lokacije. A kompostana treba postojati. Mi biootpad zbrinjavamo samo privremeno jer je došlo do propasti natječaja pet dana prije izbora. Morali smo se snaći da vlastitim sredstvima to privremeno radimo. U međuvremenu smo poslali otvoreni natječaj da se firme jave. Ključno je pitanje gdje će biti lokacija kompostane.
Je li se to moglo bolje tempirati?
– Dobili smo izbore kad smo dobili izbore, nije se moglo bolje tempirati. Ovaj natječaj prošla uprava držala je u ladici pet mjeseci – odgovara.
Lako je uvijek kritizirati. Eto sad ekipica bez radnog staža, napravite nešto. I paf, cijeli grad je Jakuševac .