– Ne može bez rukavica. Sir je zapakiran, ali za svaki slučaj. Uostalom, bit će toplije za ruke – objašnjava Štefica Lončar, prodavačica na tržnici Kvatrić, i usput predaje gumene rukavice. Iako je tek osam ujutro, vesela je i nasmijana, govori, ona je budna već tri sata. Prije dolaska na plac pobrinula se za blago u Bedenici i spremila proizvode koje će taj dan nuditi svojim kupcima.
– Prvo ide kavica, kakvu ćete – pita nas i doziva simpatičnu konobaricu iz obližnjeg kafića koja obilazi štandove i od svih uzima jutarnje narudžbe. Bez kave nećemo moći računati, šali se Štefica ispijajući gutljaj iz velike crne šalice, koji će je i ugrijati.
Dobro je društvo
Stajanje na Celzijevoj "ništici" satima nije ugodno pa se to zimi, kažu na Kvatriću, radi u skijaškim odijelima. Tržnica nije natkrivena, prodavači su ispod suncobrana bije li sunce, pada li kiša ili snijeg.
– Ljepše bi nam bilo pod krovom, ali ne žalimo se, dobro je društvo – veseli su prodavači na Kvaternikovu trgu. Svi se međusobno znaju pa se nerijetko ispituju o djeci, unucima, a i dijele hranu.
– Gospođa iza mene ima fenomenalne kolačiće. Ja imam sira, ostali voće, orahe, nismo nikad gladni – govori Štefica Lončar, ali usput čita i pristigli SMS. Dolazi joj dugogodišnja mušterija – objašnjava sirarka – porukom provjerava je li sir na svom mjestu.
– Prije mene na tržnici je prodavala moja svekrva, tako da smo ovdje već 30 godina i uglavnom imamo stalne kupce koji rado dolaze, čak i naručuju što žele – kaže Štefica i posvećuje se imenjakinji. Dva svježa sira zamolila je "gospođa kupac", a Štefica Lončar prepušta nama kupoprodaju.
"Namamili" i inkasatora
– Nije vam to neka nauka, samo hrabro – bodrila je Štefica, ali mušterija iz naših ruku nije dobila željeno. Nije se zbunila, već je objasnila kako ne želi vakumirani, već sir "iz kantice".
–Sad ćemo mi to brzo, gospodična je na praksi, znate da nije to lako – nimalo podcjenjivački objasnila je Štefica mušteriji našu nespretnost, dok smo iz hladnjače vadili novi sir. Sa smiješkom nije nas gledala sad samo "gospođa kupac", već i svi prodavači s okolnih štandova, komentirajući kako "treba svaki dan vježbati".
– Dobro je, dobri ste bili - pohvalila nas je ipak mušterija, ali i istaknula da nam za dostići nivo kumica, treba još dosta vježbe. U to smo se i sami uvjerili gledajući koliko strpljenja, volje i izdržljivosti je potrebno baš za taj posao.
–Teže vam je tu prodavati neg' doktorirati – dobacio nam je jedan od prodavača s Kvatrića te dodao da nam je ljubaznost u redu, ali "moramo ljude više mamiti štandu". Namamili jesmo, ali inkasatora Tržnica Zagreb, koji nam je naplatio 23 kune, koliko, uz mjesečnih 140, stoji dnevno poslovanje štanda na Kvatriću.
Onaj koji nije probal, bolje i da ne proba, jer moraš biti izdržljiv ko vrag, stajati 6 sati na zimi, a tek na Hreljiću, još i prašina i smrad obližnjeg smetlišta! Jedno vrijeme sila me natjerala i moram reći pasji je to život!!! Najgore je što nema adekvatnih sanitarnih čvorova, a znate kak je jesti kotlovinu s onom prašinom na sajmu!!!! Moraš stalno zaljevati s pivom!!!!