Velika Gorica slavi svoj rođendan, a građani ga mogu provesti uživajući u adventskom sajmu i besplatnom klizalištu. Tijekom dana osiguran je besplatni parking na svim gradskim parkiralištima, a gastro rođendansku ponudu po promotivnim cijenama nude i neki gorički restorani, stoji u objavi na stranicama grada.
Dan će završiti koncertom Jelene Rozge na Trgu Stjepana Radića i rođendanskim vatrometom.
– Drage moje sugrađanke i sugrađani, neka vas prati zagovor svete Lucije, a njezina svjetlost neka vam osvjetljava privatni i obiteljski životni put. Sretan vam rođendan našega grada, naše Velike Gorice – poručuje gradonačelnik Krešimir Ačkar.
Na svetu Luciju
Dan Grada Velike Gorice obilježava se 13. prosinca, na dan sv. Lucije, zaštitnice Turopolja. Istog dana i Plemenita općina turopoljska tradicionalno održava svoje godišnje spravišče (izbornu skupštinu).
Programi uz Dan Grada održavaju se tijekom tjedna u koji kalendarski spada Dan sv. Lucije. U te programe uključuju se gotovo svi subjekti društvenog života grada.
Šesti grad u Hrvatskoj
Područje Grada Velike Gorice prostire se na površini od 328,66 km2 i zahvaća Turopoljsku nizinu, dio Posavine i Vukomeričkih gorica.
S brojem 65.000 stanovnika za područje Grada i samim naseljem od preko 30.000 stanovnika, Velika Gorica zauzima šesto mjesto u Republici Hrvatskoj.
Bogata povijest
Velika Gorica se prvi put spominje kao selo 1228. godine. Mjesto dobiva na važnosti nakon 1560. godine, kada je Turopolju dodijeljen status Povlaštene plemenite općine. Godine 1610. sagrađen je u Velikoj Gorici drveni dvor Plemenite općine turopoljske. U srednjem vijeku, Velika Gorica postala je središte župe. Srednjovjekovna župna crkva stradala je u turskim provalama, a nova je izgrađena u drugoj polovici 17. stoljeća.
U povijesti je glavna gospodarska djelatnost Velike Gorice bila trgovina, a na glavnom su se trgu redovito održavali sajmovi. U čitavom kraju je osim trgovine bilo razvijeno stočarstvo i šumarstvo. Prva škola sagrađena je u 18. stoljeću, ali je nakon nekoliko desetljeća srušena radi trošnosti i nedovoljnog interesa lokalnog stanovništva za školovanje. Izgradnja prve željezničke pruge u Hrvatskoj 1862. godine, onoj od Zagreba do Siska, imala je značaj za šire područje, ali ne osobito i za Veliku Goricu, jer je željeznička postaja smještena daleko od njezina središta.
Jači gospodarski razvoj Velika Gorica doživljava krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada se područje oko glavnih trgova postupno urbanizira i izgrađuje. Stari trg ispred vijećnice i crkve naziva se Konjskim trgom jer se na njemu trguje konjima, dok se Trg kralja Tomislava naziva Marvinskim trgom jer je ondje tržnica stoke.
Bogati trgovci podižu niz kuća (Tarbuk, Trdak, Čop, Rosner, Janeš, Fanton, Brigljević), kojom se formira središte Velike Gorice kao naselja. Plemenita općina turopoljska inicijator je čitavog niza javnih projekata, osobito u doba župana Ljudevita Josipovića. Tada nastaju zgrada Kotarske oblasti, Kotarski sud, Prva hrvatska štedionica, javna bolnica, zgrade škola u Zagrebačkoj i Kurilovečkoj ulici, te najamne vile za predstojnika Kotarske oblasti i Turopoljskog nadšumara.
Najpoznatiji graditelj tog vremena bio je Nikola Hribar koji je sagradio većinu zgrada. Godine 1901. u Velikoj Gorici živi 1041 stanovnik. Začetak javnog prijevoza u mjestu je konjski tramvaj, tj. kojnača, koji je od 1907. do 1937. povezivao središte Velike Gorice sa željezničkom postajom te industrijskim pogonom u Novom Čiču.
Razvoj mjesta prekinut je Drugim svjetskim ratom, nakon čega nastupa intenzivna višestambena izgradnja, a Velika Gorica postaje satelitski grad zagrebačkog prstena. Godine 1974. Velika Gorica postaje jedna od zagrebačkih općina. Status grada dobiva 1995. godine.