Potres koji je prije mjesec i pol dana uzdrmao Zagreb i tisućama njegovih stanovnika stubokom promijenio živote, u 165 kilometara udaljenom Senju bio je jedva osjetni drhtaj. No, čim je vijest o toj tragediji došla do nje, Sanja Sučić je znala da mora nekako pomoći pogođenim stanovnicima tog grada.
- Nemam neke velike prihode niti mnogo toga materijalnog, pa sam tim nesretnim ljudima odlučila pokloniti jedino što imam – kazala nam je ova Senjanka. A jedino što ima smještaj je u njenim apartmanima u kući petstotinjak metara od mora, a u njih je na besplatno ljetovanje od sedam dana odlučila pozvati one pogođene potresom. Na Facebook grupi „Potres – svi mi u centru“ objavila je oglas, a prva koja joj se javila bila je ekipa alpinista koji su protekle tjedne proveli sklanjajući opasne materijale s krovova zagrebačkog centra.
- Presretna sam bila kad sam shvatila što su ovi dečki učinili za ljude u Zagrebu i jedva čekam da ih vidim. Primila sam na ljetovanje i majku s bolesnim djetetom koji su pogođeni potresom, a uvijek se netko može javiti, dokle god imam slobodnog mjesta – kaže S. Sučić.
Otkako je Zagreb pogodila dvostruka tragedija – potres te epidemija koronavirusa – ljudi su svojim sugrađanima na društvenim mrežama poklanjali sve od hrane i osnovnih namirnica za život do namještaja, kućanskih aparata, pa i stanova i kuća. Martin Frančina tako je ustupio dva kauča i madrac i smatra to svojim malim obolom ljudima koji su u potresu izgubili baš sve.
- Meni ti kaučevi ne trebaju, a toliko je ljudi koji su odjednom ostali bez svojih domova i drago mi je da na taj način mogu nekome pomoći – kaže Frančina. Mario Božić poklonio je, pak, gotovo 1000 komada crijepa, što je dovoljno za pokrivanje barem polovice krova na prosječnoj kući.
- Htio sam to dati nekome stradalom u centru, ali sam shvatio da moj tip crijepa ne odgovara njihovim zgradama pa sam umjesto toga to dao Boysima koji će to proslijediti nekome iz Markuševca ili drugog podsljemenskog kvarta – objašnjava Božić. Činio je to to, kao i naša druga dva sugovornika, putem Facebook grupe „Potres Hrvatska – pomoć i informacije“. Grupu je osnovao 20-godišnji Dario Oreški iz Bednje.
- Osim što smo preko grupe povezali one koji nešto trebaju s onima koji žele nekako pomoći, organizirali smo i humanitarne akcije kojima smo napunili frižidere i škrinje za 20 pogođenih obitelji – kaže nam Oreški koji je, osim grupe, otvorio i crowdfunding kampanju kojom bi prikupili sredstva za sve one pogođene potresom.
Aktivni su bili i članovi grupe Sharing is caring Zagreb koju vode i moderiraju prijateljice Anna Ćaleta, Anamarija Prgomet i Sara Krstačić. Unatoč tome što grupa nije humanitarne naravi, njene voditeljice sretne su što je pomogla da ljudi u krizi dobiju stvari neophodne za normalan način funkcioniranja.
- Početkom restrikcija zbog koronavirusa smo uvele pravilo da nećemo puštati objave, no ubrzo se dogodio potres pa smo puštali objave za koje smo procijenile da su hitne: tableti/laptopi za praćenje online nastave, bicikli za odlazak na posao, dijeljenje besplatnih maski, usluge prijevoza, besplatan smještaj, medicinska pomagala, oprema za bebice i sl – objašnjava nam A. Prgomet, a kaže i da su je posebno ganule objave u kojima ljudi poklanjaju gablece i usluge predškolskog odgoja na daljinu.
Znači li ova navala humanitarne pomoći, pitamo se, da smo za vrijeme korona i potresne krize postali dobri? Baš i ne, tvrdi sociolog Dragan Bagić. Kako kaže, pohrliti u pomoć u teškim i kriznim vremenima nije ništa uobičajeno za ljude, no to je privremena situacija za koju ne očekuje da potraje.
- Dok traje nekakva kriza, prirodno je da se udržimo poput nekog zajedničkog zla. No, čim ta situacija prestane ljudi se vrate na svoje i život se nastavlja po starom. Tako da se ne radi o nekoj suštinskoj ljudskoj promjeni već prolaznoj prilagodbi situaciji – objašnjava Bagić.