Prije 133 godine, 9. 11. 1880., u 7 sati, 3 minute i 3 sekunde u Zagrebu se dogodio potres poznat kao Veliki potres u Zagrebu. Na temelju podataka o štetama na objektima procjenjuje se da je intenzitet potresa bio VIII. stupnjeva Mercalli-Cancani-Seibergove ljestvice, a procijenjena magnituda 6,3 stupnja po Richteru s epicentrom na području Medvednice.
U Zagrebu je tada bilo 2483 stambenih i 1187 gospodarskih zgrada, a grad je imao oko 30.000 stanovnika. Gotovo svi građevinski objekti u gradu bili su oštećeni, a 12,6% zgrada bilo je teško oštećeno, nastali su otvori u zidovima, rušili su se unutarnji zidovi i dijelovi zgrada, pa i cijele zgrade. U Zagrebu je poginulo dvoje ljudi, a 29 ih je ozlijeđeno.
Velik broj Zagrepčana, naročito onih koji su si to mogli priuštiti, nakon potresa odselio se u druge gradove Austro-Ugarske Monarhije, a siromašniji su ostali u gradu i intenzivno radili na saniranju ruševina kako bi barem dio stanovništva mogao dočekati zimu pod krovom. Tadašnji gradonačelnik August Šenoa ostao je u gradu i pomagao unesrećenima. Zbog hladnoće obolio je od upale pluća i preminuo 1881. godine.
Zagrebačka katedrala pretrpjela je velike štete te je bila potrebna temeljita obnova. Potres je srušio svodove u katedrali, zdrobio oltare, probio pod, oštetio grobnice i zvonik. Obnova je trajala do 1906. Osim katedrale i svi ostali sakralni objekti u gradu bili su oštećeni.
Ipak, potres je potakao i veliku obnovu grada. Uz obnovu katedrale, koja je postala zaštitni znak grada, Zagreb je dobio i brojne nove palače, parkove i fontane. Novčana pomoć za unesrećene i obnovu stizala je iz cijele Europe.