VIDEO Centru trebaju kamere i pothodnici, Šalati uspornici

Da bi na putu do škole prešli cestu, šestaši Marko, Ivan i Lovro u Martićevoj ulici na križanju s Vojnovićevom u centru grada čekaju i do pola sata da im neki vozač stane i propusti ih – iako se nalaze na obilježenom pješačkom prijelazu samo nekoliko stotina metara od Osnovne škole Matka Laginje. Napraviti prvi korak na cestu sami se ne usude jer vozači jure kao mahniti i prave se da djeca uz cestu i ne postoje.

– Imam mlađeg brata i, kad mama ne može, ja ga za ruku vodim u školu. Ovo nam je križanje jako problematično – kaže Lovro, a jednako je problematično, kažu njegovi školski drugovi, i to što nitko ne poštuje veliki znak “stop” u Vojnovićevoj.

>> Video pogledajte u galeriji

CENTAR, križanje Martićeve i Vojnovićeve ulice kod OŠ Matka Laginje. Problem: Martićeva nema semafora, uspornika prometa ni mjerača brzine. Zbog toga vozači jure i ne zaustavljaju se na pješačkim prijelazima pa djeca koja putuju u školu strahuju za život. Rješenje: Ovo križanje potrebno je hitno semaforizirati, a uz semafore postaviti nadzorne kamere kako vozači ne bi jurili po ravnoj dionici ceste i tako ugrožavali sigurnost djece

Garaža ispod igrališta

Ponovno smo izašli na teren i u sklopu Večernjakove inspekcije odlučili istražiti koje se još crne prometne točke “skrivaju” u blizini zagrebačkih škola i vrtića, a naš prometni vještak Goran Husinec potvrdio je da je križanje Martićeve i Vojnovićeve jedna od njih.

– Radi se o ravnom dijelu ceste gdje vozači često voze velikim i nedopuštenim brzinama. Ovo raskrižje bi se trebalo hitno semaforizirati i staviti kamere kako bi se vidjela brzina vozila koja ovuda prolaze – mišljenje je stručnjaka.

Osnovna škola Izidora Kršnjavoga još je jedna u centru Zagreba koja ima velikih problema sa sigurnosti djece u prometu. Kako se nalazi tik uz jednu od najfrekventnijih zagrebačkih ulica, nije neobično da je prema publikaciji “Sigurnost djece pješaka u zonama osnovnih škola”, koju je lani izdao Fakultet prometnih znanosti, jedna od pet najopasnijih zona za djecu u prometu. Dosad su se u blizini škole dogodile tri nesreće od kojih su dvije završile s tjelesnim ozljedama pješaka. Problema je, stoji u publikaciji, mnogo: pješački prijelazi su nepregledni, mnogo je roditelja koji se ujutro parkiraju „na divljaka“ ispred škole, ne postoje mjere za smirivanje prometa… Mnogi roditelji, kažu nam tamošnji stanovnici, svoju djecu zaustavljaju na malom parkiralištu od hotela Westin pa s njima u ruci “na divljaka” prelaze cestu kako ne bi zakasnili u školu.

CENTAR, Ulica Izidora Kršnjavoga, kraj OŠ I. Kršnjavoga. Problem: Jedna je od pet najopasnijih zona za djecu u prometu na području Zagreba. Roditelji parkiraju "na divljaka", ne postoje pješački prijelazi... Rješenje: Između hotela Westin i škole trebalo bi izgraditi pješački pothodnik za učenike, a za roditelje veliku podzemnu garažu 

Sve te probleme spominje i Husinec, a njegovo je rješenje stvaranje pješačkog pothodnika koji bi išao ispod ulice Izidora Kršnjavoga od hotela Westin do škole. Jedini je to način, kaže, da se spriječi prometni kolaps, a da djeca na nastavu mogu doći sigurno i bez straha.

– A da roditelji mogu ostaviti dijete bez stvaranja gužvi, ispod srednjoškolskog igrališta kraj škole trebalo bi izgraditi veliku podzemnu garažu – njegova je preporuka.

ŠALATA, Mesićeva, kraj OŠ I. Gorana Kovačića. Problem: Kružni tok kraj škole smješten je preblizu pješačkih prijelaza pa se vozači zalijeću i ne stignu zaustaviti da propuste pješake. Rješenje: Potrebno je postaviti uspornike između rotora i zebre i ograničiti brzinu vožnje na 30 km/h

Odlazeći iz centra grada prema Sljemenu, došli smo do Mesićeve ulice na Šalati, gdje se nalazi jedan, kako kaže Husinec, jako opasan rotor – i to tik do Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića. Nalazi se, naime, preblizu pješačkom prijelazu i vozači se ne stignu sigurno zaustaviti ako uoče da netko namjerava prijeći cestu. Kako se ni rotor ni zebra ne mogu pomaknuti, Husinec predlaže postavljanje uspornika odmah uz kružni tok.

– Tako sprečavamo zalijetanje vozača koji izlaze iz rotora. Dodatno bi trebalo ograničiti brzinu na 30 km/h u ovoj zoni – kaže Husinec.

Znakovi se slabo vide

Vozeći se kroz podsljemensku zonu, nailazimo na mnogo izuzetno dobro prometno osiguranih škola, s obzirom na to da se nalaze uz uske i zavojite ulice poput Ulice Gračani kod istoimene osnovne škole. Oko nje su smješteni nebrojeni ležeći policajci i brzinomjeri, brzina je ograničena na 30 km/h, dok je sama zgrada ograđena sa svih strana. No u Šestinama, na primjer, stvari su daleko od pozitivnih. Ulice Kalabarovo vrelo i Podrebrenica, koje vode prema OŠ Šestine, toliko su uske da njima jedva prođe jedan auto, a kamoli još deseci djece koja uz njega hodaju, dok je zbog brojnih zavoja preglednost gotovo nepostojeća. To je, kaže Husinec, jedna od rijetkih situacija kad se u prometnom smislu zaista ne može ništa učiniti.

ŠESTINE  Ulice Kalabarovo vrelo i Podrebernica (gore), ulica Mlinovi (dolje). Problem: Pristupne ceste prema OŠ Šestine toliko su uske da njima jedva može proći jedno vozilo, a ulica je dvosmjerna. Nema nogostupa ni ikakve signalizacije. Do njih se dolazi iz ulice Mlinovi, vrlo frekventne ceste na kojoj su znakovi za školu i pješački prijelazi gotovo potpuno izblijedjeli.  Rješenje: Pristupne se ceste, nažalost, ne mogu riješiti, ali se ulica Mlinovi može "pofriškati" kako bi vozači obratili pažnju na to da je u blizini škola

– Stvar je u tome da su ceste okružene privatnim nekretninama, a u blizini je i potok pa ne postoji mjesto za proširenje – objašnjava Husinec. No nešto se može učiniti u ulici Mlinovi, koja također vodi prema školi.

– Tu su zebre gotovo izbrisane, a znakovi škole vrlo su slabo vidljivi. Ne bismo ni znali da se u blizini nalazi škola da je nismo tražili – objašnjava Husinec, a predlaže da se znakovi i zebre ponovno “pojačaju“ da bi vozači obratili pažnju i tako prilagodili svoju vožnju i po ulici Mlinovi i na pristupnim cestama prema školi.