Velika fešta organizirana je toga dana na Trgu bana Jelačića. Uz pjesmu, ples i štrcanje vode iz Manduševca, gradski je vodovod svečano otvoren 7. srpnja 1878. uz prisustvo svih najznačajnijih dostojanstvenika i brojnih građana. Prve čaše vode popili su tadašnji gradonačelnik Stanko Andrijević i ban Ivan Mažuranić.
Trebala se crpiti s Medvednice
A sada će, kako bi obilježili 140. obljetnicu puštanja vodovodne mreže, Grad Zagreb, Zagrebački holding i Vodoopskrba i odvodnja (ViO) raspisati javni natječaj za dizajn predmeta namijenjenih konzumaciji zagrebačke vode. Traže tim povodom posebno dizajnirane čaše, bokale, boce, termo boce te kalup za led kako bi im mogli služiti kao darovi za suradnike i partnere u zemlji i inozemstvu, a koristit će ih i zaposlenici gradskih službi.
Na taj će način, smatraju iz Grada, ukazati na važnost pitke vode iz zagrebačkih vodocrpilišta kao povijesnom prirodnom resursu i glavnom uvjetu za održiv razvoj grada. Danas je na gradski vodovod priključeno 370.000 korisnika, mrežom dugom 3500 kilometara protječe 4500 litara vode u sekundi, no u samim počecima kapacitet je bio tek 53,2 litre u sekundi, a kad je otvoren, vodovod je bio dug 3,9 kilometara. Zagreb je u to vrijeme imao oko 30.000 stanovnika, a na vodoopskrbnu mrežu bilo je priključeno 11.150 ljudi.
– Pokrivao je područje od Jurjevske do Zagorske ulice, odnosno jedan je zdenac bio u Zagorskoj, a vodosprema u Jurjevskoj ulici. Vodovod se gradio dvije godine, prema ideji inženjera Ruperta Melkusa – kaže Ana Glavan iz ViO-a. Do tog trenutka glavni izvor vode u gradu bili su viktorija zdenci te javni i privatni bunari. No unatoč tome što je tek krajem 19. stoljeća osigurana kvalitetna i organizirana opskrba, ona je planirana i stotinu godina prije.
Najstariji očuvani prijedlog rješenja centralnog gradskog vodovoda datira iz 1774. godine. Prema njemu, voda se trebala dopremati iz Kraljičina zdenca na Medvednici. No istraživanjima se pokazalo da to vrelo nema dovoljno vode da pokrije cijeli Zagreb, pa se na kraju odlučilo vodu crpiti iz rukavca Save, odakle i danas stiže kvalitetna zagrebačka voda.
Pet godina prije Münchena
– U odnosu na ostale metropole, Zagreb je dobio vodovod pet godina prije Münchena i samo pet godina nakon Beča – dodaje Ana Glavan. No unatoč tome što je od puštanja prošlo 140 godina, još postoje stanovnici Zagreba do kojih cijevi nisu stigle. Trenutno na gradnju vodovoda u Zagrebu čeka 0,74 posto građana. Odnosno, na 800.000 stanovnika to je oko 6.000 ljudi. Grad Zagreb i ViO rade na tome da se taj postotak svede na nulu kroz projekt “Voda u svako kućanstvo”.
– Preklopom podataka koje ima ViO i onih dobivenih od Gradskih četvrti dobivena je podloga za izradu projektnih zadataka za ugovaranje izrade projektne dokumentacije za izgradnju vodoopskrbne mreže po četvrtima. Do sada je ukupno ugovoreno projektiranje cca 50 km vodoopskrbnih cjevovoda (GČ Črnomerec 0,7 km, GČ Podsused Vrapče 2,4 km, GČ Novi Zagreb Zapad 5,9 km, GČ Gornja Dubrava 11 km).
Pred ugovaranjem je i izrada projektne dokumentacije za izgradnju vodoopskrbne mreže GČ Brezovica za cca 23 km mreže, a u planu je nabave za ovu godinu i pokretanje postupaka nabave za ugovaranje izrade projektne dokumentacije za izgradnju vodoopskrbne mreže u GČ Maksimir, Podsljeme, Stenjevec i Trešnjevka jug – zaključila je Ana Glavan.
zagreb je sve svoje stare stvari izgubio i točka upravo sad čitam u društvu inženjera i arhitekata ono što niti oni sami nemaju sve planove s nacrtima kako je sve to izgledalo željezni krovišni ustroji na strojarnici gradskog vodovoda u zagrebu iz te godine s svim proračunima cjenom pa slikom arhitekata i nacrtom kako je sve to izgledalo tad s cjenama i imenom gradskog inženjera mihajl ursiniy pametnjakoviči moji a knjiga je iz 1897 godine i još mnogo tog u njoj nacrti palače gustava normana bolnice sestre milosrdnice gradnje topničke vojarne u osieku i slične stvari sve zapisano i bogme gospodo moja danas uvedena svaka forinta koja je uložena a vama nikad dosta da vas ne davim lipo li vi meni sačuvaste starinu od banovine hrvatske sramota tražih i nenađoh nego samo jedna knjiga u državnom arhivu pa opet se reklamirm izgleda da ja kao smetlar i sakupljač po ulici imadem više povjesti nego li vi 1897 do 1889 i onda od 1905npa do 1913 bravo lipi moji a bilo je lijepo dok ne dođoše nova pavila prije se dalo sakupit vrijedne starine na glomaznim otpadima a i ja sam več star i skoro za otpad al znam kom ču dat da sačuva to bolje nego li gradski mudrijaši hheeeee he