Umjesto različitih obrta koji su dosad pružali dimnjačarske usluge Zagrepčanima po kvartovima, uskoro bi područje cijelog grada za rad dobiti mogao samo jedan koncesionar.
Žele jedinstvenu cijenu
Iz gradskog Ureda za prostorno uređenje kažu kako je razlog za to uspostavljanje jedinstvene cijene dimnjačarskih usluga, a koncesiju bi dimnjačarima, po novom, dodijelili na čak 15 godina.
– Dosad smo koncesije davali po određenim područjima grada, pa je tako po nekoliko mjesnih odbora imalo određenog dimnjačara. Nerijetko se događalo da dvije susjedne ulice različito plaćaju iste usluge jer dolaze od različitih obrta, a to sad želimo izbjeći – objasnila je Tatjana Operta iz Grada prijedlog odluke koju će zastupnici prihvatiti ili odbiti na sljedećoj sjednici Skupštine. Kako je rekla Operta, prijedlog takve odluke, koja podrazumijeva, istaknuo je skupštinski zastupnik Vladimir Ferdelji, dugogodišnji monopol jednog obrta koji dobije koncesiju, napravljena je upravo u suradnji s dimnjačarima.
– Mi smo pokrenuli osnivanje zadruge, tako da će, ustvari, svi kolege koji su dosad sa svojim obrtima aplicirali za koncesiju na određenom području grada, sada unutar zadruge aplicirati za cijeli grad – objasnio je predsjednik sekcije dimnjačara pri Obrtničkoj komori Zagreb Marko Tomešić.
Konkretno, to znači da će, kao i dosad, svaki kvart imati svog standardnog dimnjačara, ali koncesiju za rad neće tražiti oni sami, nego će je dobivati svi zajedno, ujedinjeni u zadrugu.
Koncesija najboljem
– Što će se dogoditi kad netko od današnjih srednjoškolaca završi svoje obrazovanje i poželi otvoriti dimnjačarski obrt, gdje će se on, s obzirom na to da će u gradu moći raditi samo članovi zadruge, zaposliti – zanimalo je skupštinskog zastupnika Antu Dodiga.
Također, napomenuo je Dodig, s obzirom na to da će koncesiju nad gradom dobiti najbolji ponuđač, u teoriji se može dogoditi da Gradu netko da bolju ponudu od zagrebačke zadruge dimnjačara pa će bez posla, na 15 godina, ostati svi dimnjačarski obrti koji su dosad normalno odrađivali dobivene poslove.
57 ovlaštenih dimnjačara trenutačno je u Zagrebu, a oni svoje usluge pružaju u 17 gradskih četvrti.
a zašto bi ove usluge morao raditi netko sa sjedištem u zagrebu? ovakva diskriminacija je zabranjena zakonom. posao mora dobiti najpovoljniji ponuđač bez obzira iz kojeg je grada. građanima je najbitnije da dobiju što povoljniju uslugu. tko može zabraniti frizerki iz splita da otvori frizeraj u zagrebu? zašto bi dimnajčati bili izuzetak?