Vladina Uredba o uslužnim područjima uspjela je ujediniti i vruće političke rivale u Velikoj Gorici. Do političkog konsenzusa došlo je na 6. sjednici Gradskog vijeća. I vladajući i oporbeni vijećnici složni su da velikogoričkom vodom i dalje trebaju upravljati Velikogoričani putem gradske tvrtke VG Vodoopskrba koja za to ima sve potrebne uvjete. Zaključak kojim se Grad Velika Gorica protivi predloženom Nacrtu uredbe o uslužnim područjima usvojen je jednoglasno.
“Grad Velika Gorica zahtijeva formiranje zasebnog uslužnog područja za područje grada Velike Gorice i općina Kravarsko, Orle i Pokupsko, na kojem će javni isporučitelj vodne usluge biti VG Vodoopskrba d.o.o. Gradsko vijeće Grada Velike Gorice prihvaća i mogućnost proširenja uslužnog područja iz prethodnog stavka na ostale gradove i općine Zagrebačke županije”, stoji u zaključku. Dokument će biti poslan u nadležno Ministarstvo poljoprivrede zajedno sa svim argumentima koji dokazuju da Velika Gorica može biti samostalno uslužno područje.
Nacrtom prijedloga Uredbe, od 19 uslužnih područja u Hrvatskoj Velikoj Gorici ne bi pripalo niti jedno. Velikogorička vodoopskrba pripala bi području 7, u kojem je grad Zagreb i veći dio Zagrebačke županije.
Strahuje se da bi pripajanjem Zagrebu, cijena vode u Velikoj Gorici trenutačno najjeftinija u Hrvatskoj enormno porasla – za čak 82 posto!. Mnogim građanima iz komunalne djelatnosti prijetio bi gubitak radnog mjesta, a sve bi rezultiralo i znatnim padom standarda. Gubitkom zasebnog uslužnog područja Grad i VG Vodoopskrba mogli bi ostati bez 60 milijuna eura iz projekata Europske unije na koje se kandidiraju u suradnji s Hrvatskim vodama, a bila bi upitna i sanacija velikogoričkog pročistača otpadnih voda.
Na Gradskom vijeću se čulo kako se uslužna područja uspostavljaju radi osiguranja uvjeta iz svih četiriju točaka članka 199. Zakona o vodama, a da Velika Gorica zadovoljava sve njih. Od tehničkog i tehnološkog jedinstva, isporuke vode od najmanje dva milijuna prostornih metara godišnje, ima veći stupanj učinkovitosti i ekonomičnost poslovanja te socijalnu prihvatljivost cijena.