Ponovna gradnja pruge od Zagreba do Samobora trebala bi početi 2014. godine. Nadaju se tome u HŽ-u, gdje su projekt prijavili i za sufinanciranje iz fondova EU, a procijenjena vrijednost projekta je 65 milijuna eura. Ishođena je lokacijska dozvola, a izrada glavnog projekta je u tijeku.
Svakodnevne velike gužve
Pokretanje Samoborčeka potaknulo je nostalgiju posljednje generacije strojovođa koji su vozili “srebrnu strijelu”.
Na trasi nekadašnje pruge ostali su samo tragovi, no čim stavi kapu sa znakom GŽZ (Gradske željeznice Zagreb), Željko Golubić, sada automehaničar u garaži ZET-a, već je u mislima u kabini vlaka koji je u jednom smjeru znao prevesti i do 700 putnika.
– Ljudi su stajali kao sardine, a rijetki su imali prilike sjesti. Vikendom, kad bi išli na kupanje na Šmidhen, znali su se voziti i na krovu. U prvom vagonu se uvijek nešto pilo, drugi je vagon bio rezerviran za kumice, a u trećem su se kartali – rekao je Golubić, a njegov kolega Branko Šturbek, koji je radio kao referent nabave, dodao je kako su se nekad znale dogoditi nesreće jer bi skretničar "zaspao", pa su se vlakovi znali naći na istoj pruzi.
U vlaku upoznao suprugu
– No uvijek su te nesreće bile lake, tako da je rijetko kad bilo teže ozlijeđenih – kaže Šturbek, koji također radi u garaži ZET-a u Podsusedu. Kada je zadnji Samoborček 31. prosinca 1979. u 8.40 sati krenuo put Samobora, svih 120 zaposlenih koji su ostali bez posla znali su da od 6. siječnja prelaze u ZET.
I Josip Šebek, strojovođa koji sebe naziva djetetom Samoborčeka, radnu karijeru završava u ZET-u.
– U vlaku sam upoznao i suprugu, koja je svaki dan putovala u školu u Zagreb, u braku smo 40 godina – rekao je Šebek te se prisjetio zgode kad je na zadnjoj stanici u Samoboru otišao na kavu u obližnji restoran, a kada je izašao, vlaka nije bilo.
– Stajalište je bilo na uzbrdici i kočnice su popustile. To se stalno događalo, no snašao sam se u trenu i zamolio bračni par koji je ulazio u auto da voze za vlakom. Sustigli smo ga i ja sam uskočio u vlak. Putnici nisu ni znali što se dogodilo – smije se Šebek.
OBNOVA SAMOBORČEKA! Kako je moguće obnoviti prugu kada trasa pruge uopće više ne postoji.Gdjegdje je još vidljiva trasa od nekoliko metara a na ostacima su izgrađene kuće i razna spremišta ili dvorišta.Pitanje je i tko je zapravo vlasnik ostatka trase.Čini mi se da je i to jedan spin nekoga tko se želi kandidirati za Gradonačelnika.Znano je njegovo ime.Samoborčekov kolodvor u Zagrebu još uvijek postoji ali služi drugoj svrsi.Možda je moguće obnoviti taj romantični relikt prošlosti od podsusedskog mosta do Samobora,iako je i to problematično.