Još kao mali sljepiće i bjelouške hvatao je po dvorištu. Gmazove voli otkako ga je otac odveo u kino gledati "Jurski park". A danas Ivor Zakošek dan počinje kavom u svojem "snake roomu", kako kolokvijalno zove sobu s desetak zmija s kojima živi u Klaićevoj ulici.
Čegrtanje na mobitelu
Sve što ga okružuje u obliku je zmija. Nosi odjeću sa zmijskim obilježjem, čak je i zvuk čegrtuše postavio za zvuk zvonjave na mobitelu. U njima, kaže Zakošek, vidi dio prahistorije. Prvog pitona od roditelja je dobio sa 16 godina. Kraljevski piton i danas, 12 godina poslije, gmiže u terariju, kao i zeleni piton i ribarica. Ostali terariji prazni su otkako su njih osam – tri kobre, četiri čegrtuše i jednu jamičarku – odnijeli komunalni redari, policija i djelatnici Ministarstva zaštite okoliša prije nekoliko dana. Postupili su po prijavi Inspekciji zaštite okoliša.
– Sumnjam i tko me prijavio, bio je to jedan od kolega hobista s kojim se nisam slagao. Čin je to zavisti, nije želio da imam veću kolekciju od njegove – govori ovaj 27-godišnjak dok sjedi u sobi sa zmijama. Tri koje su ostale smatrale su se manje opasnima od ostalih. Naime, prema gradskoj odluci o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca, opasne ili potencijalno opasne životinje u Zagrebu je zabranjeno imati.
– Svaka je zmija prijavljena, imam sve račune i papire, nerazumno mi je da Grad zabranjuje držanje takvih životinja, vani je to riješeno tako da čovjek koji ih drži mora proći tečaj i pod stalnom je provjerom – kaže Zakošek dodajući da je soba pod ključem, kao i svaki terarij. Za svaku otrovnicu ima poseban alat za rad, kao i mrežu na staklu.
Hobi je to koji ne oprašta pogreške, svjestan je Zakošek, no njegova ljubav prema reptilima veća je od straha od rizika.
Protuotrov košta 2500 $
– Najveći je problem to što je gotovo nemoguće doći do protuotrova. Bočica od 5 ml košta 2500 dolara, a samo za jedan ugriz čegrtuše treba pet do deset bočica. A imaju i jako kratak rok trajanja – kaže Zakošek dodajući da udruga hobista drži protuotrove za najčešće vrste koje imaju zaljubljenici u gmazove. On je, ističe, jedan od 15 ljudi u Hrvatskoj koji drže otrovnice, a i prvi kojemu su zaplijenjene. Ljudi se boje zmija, kaže, jer o njima ne znaju ništa. A on je svoj strah od pauka prije mnogo godina riješio – kupnjom tarantule.
Niti on niti roditelji mi se ne čine baš "cjelokupni"