Vodio je tajnu službu, a danas besplatno popravlja bicikle

Četvrtak poslijepodne. Dvorište Frankopanske ulice 1 puno je bicikala i mladih ljudi, većinom studenata, koji zajedno popravljaju bicikle. Među njima smjestio se stariji gospodin u radnom odijelu, nekadašnji šef tajnih službi Republike Hrvatske – Ozren Žunec.

Slučajnom prolazniku činilo bi se da odskače, ali uklopio se među mlade. 
Aktivan je član Biciklopopravljaone, programa Zelene akcije, gdje oni koji znaju uče i besplatno popravljaju bicikle onima koji ne znaju. I tako svakog četvrtka od 17 do 20 sati.


– Bicikl je strast od koje sam davno bio odustao zbog raznih obveza, no prije nekoliko sam mu se godina vratio. Sada ih imam nekoliko, za razne prilike – kaže Žunec, profesor sociologije na Filozofskom fakultetu. Tamo je ponovno otkrio ljubav prema biciklima na studentskim prosvjedima 2009.

– Dok su trajali prosvjedi, jedan je moj student krenuo besplatno popravljati bicikle okupljenima pa sam mu se pridružio. Biciklima sam se nastavio baviti i nakon prosvjeda, starijim modelima, poput mene, koje većinom popravljam – šali se Žunec.


Napisao je sedam knjiga, većinom o sociologiji rata i mira, bio je urednik Polemosa, interdisciplinarnog časopisa na istu temu i šef obavještajnih službi čak tri mjeseca 2000.


– Taj kratki izlet u visoku politiku bio je i moj jedini. Otišao sam jer se nisam mogao snaći u tom okruženju. Nudili su mi razne pozicije, "utješne nagrade" nakon odlaska jer, jednom kada si unutra, ne žele da izađeš. No odbio sam ih, nije to za mene. Danas politički djelujem putem bicikla – objašnjava Žunec.

Za njega bicikl nije samo prijevozno sredstvo, a na volontersko popravljanje gleda kao na politički akt.

Popravljanje bicikala moj je društveni angažman

Ozren Žunec

o Biciklopopravljaoni

– Nije sve na ovom svijetu novac i profit, vrijednosti neoliberalnog kapitalizma u kojem živimo. Popravljanje bicikala moj je društveni angažman, vraćanje nečeg zajednici u kojoj živim. Besplatno dijelim svoje znanje i iskustvo s drugim članovima te zajednice, oni ga dijele sa mnom. Trebali bismo se više okrenuti društvenoj solidarnosti, a volontiranje je ovdje način da sudjelujem u društvenim odnosima drukčijim od trenutačno dominantnih – objašnjava.


Politikom će se baviti, čini se, dok god može voziti bicikl. Ne, doduše, visokom, nego onom u kojoj može sudjelovati svaki građanin – angažmanom u zajednici.