Vozačima račun 580 kn za kartice koje im ne trebaju

Vozači ZET-ovih autobusa moraju o osobnom trošku nabaviti memorijske kartice za digitalni tahograf kojim se bilježi vrijeme vožnje, stanke i odmori, prevaljeni put i brzina vozila. Cijena jedne takve kartice je oko 580 kuna.

Digitalizacija voznog parka

Tako će više od 1100 vozača autobusa zagrebačkog javnog gradskog prijevoza za te kartice morati ukupno izdvojiti oko 638.000 kuna. No i ZET će za nabavu opreme za digitalizaciju voznog parka, automatsko daljinsko preuzimanje podataka s digitalnih kartica vozača i digitalnih uređaja potrošiti 2,1 milijun kuna.

U Sindikatu hrvatskih vozača pak upozoravaju da nema nikakve zakonske osnove za te milijunske troškove. Tako navode da Uredba EU br. 165/2014 kaže da se tahografi ugrađuju i koriste u vozilima registriranima u državi članici koja služe za cestovni prijevoz putnika ili dobara i na koje se primjenjuje Uredba (EZ) br. 561/2006. A u toj potonjoj Uredbi se navodi da se ona ne primjenjuje na cestovni prijevoz koji obavljaju vozila koja se koriste za prijevoz putnika na linijskim vožnjama na udaljenosti do 50 kilometara.

– Zakonom o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu nije posebno uređeno područje linijskog prijevoza putnika, tako da ostaju na snazi navedene uredbe – objašnjava Miljenko Gočin, predsjednik SHV-a. A pravu pomutnju oko toga treba li ili ne ugrađivati tahografe u autobuse javnog gradskog prijevoza izazvao je pomoćnik ministra prometa Alen Gospočić. On je u odgovoru na pitanje Sindikata vozača o tahografima u javnom gradskom prijevozu potvrdio da uredbe EU i EZ ne propisuju da vozila koja se koriste za prijevoz putnika na linijskim vožnjama do 50 kilometara moraju imati tahograf. No Gospočić je naveo i da je bez obzira na izuzeća za pojedine vrste prijevoza, potrebno koristiti tahograf u vozilu s obzirom na to da tahograf osim vremena vožnje, stanke i odmora vozača bilježi i podatke o brzini vozila i prevaljenom putu koji se mogu koristiti kao dokazni materijal u slučaju prometnih nesreća.

– Nevjerojatno je, ali nažalost istinito, da pojedinci u Ministarstvu prometa svoje mišljenje stavljaju iznad zakona i uredbi EU i očigledno je da svojim postupcima, zasnovanim na nečijem mišljenju koje je u čistoj suprotnosti s propisima, izazivaju potpuni kaos – kaže Gočin i dodaje da ni u jednoj drugoj članici EU vozila javnog gradskog prijevoza ne moraju imati tahografske uređaje. Prema njegovoj procjeni, u Hrvatskoj je oko 3000 vozača autobusa u javnom gradskom prijevozu, od Osijeka do Dubrovnika, koji bi onda, prema mišljenju koji je iznio Gospočić, morali nabaviti memorijske tahografske kartice.

To nije stav Ministarstva

SHV se zbog toga obratio pučkom pravobranitelju, a nakon što dobije njegov odgovor, obratit će se i Europskoj komisjji. U ZET-u su nam kazali da su krenuli u nabavu opreme za digitalizaciju voznog parka sukladno zakonima, propisima, uredbama i direktivama EU, a ističu i da su pod stalnim nadzorom prometne inspekcije te da je postupanje protivno odgovarajućim odredbama prekršaj za koji su, prema zakonu, propisane visoke novčane kazne za pravnu osobu i odgovornu osobu u pravnoj osobi.

Vozači moraju sami platiti memorijske kartice, jer se u Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu navodi da je kartica vozača vlasništvo vozača koji snosi troškove njezina izdavanja.

No svi ti troškovi su, po svemu sudeći, ipak nepotrebni jer u Ministarstvu kažu da Gospočićev dopis vozačima nije njihov stav te da će pokrenuti internu proceduru kako bi se utvrdile činjenice koje su dovele do navedenog tumačenja o korištenju tahografa u vozilima za prijevoz putnika na linijama do 50 kilometara.