Kašnjenja, loše organiziran vozni red, skupa karta... Popis razloga zašto su građani nezadovoljni uslugama ZET-a mogao bi se nastaviti sve do dna ove stranice. Iako nije baš sve tako negativno, priznajem da sam i sama donedavno bila među onima koji redovito imaju neku primjedbu. Ipak, tijekom prošlotjedne vožnje tramvajem promijenila sam mišljenje i shvatila da je ZET zapravo neshvaćen i ispred svoga vremena.
Čekala sam tramvaj na stanici u Zvonimirovoj. Iako ZET ima mnogo modernih vozila, iza ugla se pojavio sasvim drugi primjerak. Istina, ne razumijem se baš u vozila i znam da sigurno nije toliko star, ali činjenica je da se uz samo malo mašte može lako zamisliti kako je na prednji dio toga tramvaja spojena zaprega i kako prije tramvaja stižu konji koji ga vuku. Ipak, ovaj tramvaj vozio je sam i približavao se stanici. Evidentno je bilo koliko se muči pa su se svi koji su ga čekali i radi sebe i radi njega nadali da će uspjeti. Isti dojam ostavlja i njegova unutrašnjost. Lijepa je, drvene stolice su antikne, a to je danas ponovno u modi. Tramvaj je zapravo svjetsko vozilo u kojem je sve još napisano na njemačkom. Bilo bi u svakom slučaju korisno da negdje piše oprez jer su upravo oprez i sreća potrebni za pretrpjeti trešnju. I dok bi većina prigovarala tom primjerku tramvaja, ja sam shvatila da je ZET zapravo napredan. On, naime, svojim putnicima nudi više. Jer vožnja nije samo dolazak na odredište. To je i avantura u zabavnom parku, vremeplov u doba konjskih tramvaja, ali i lekcija koliko je život vrijedan. Četiri u jedan. Bolje nego u reklami za sredstvo za čišćenje!
Također, radi se i o uštedi. U Lisabonu je, primjerice, vožnja u legendarnom starom tramvaju broj 28 prava atrakcija, a vožnja u turističkom vozilu naplaćuje se dodatno. Dakle, ZET nama ne naplaćuje sramotno skupu kartu od 10 kuna za vožnju u tramvaju koji se raspada. ZET nama, zapravo, naplaćuje samo 10 kuna za vožnju rijetkim muzejskim primjerkom. Baš smo sretnici.•
Da su se svi ti koji su prigovarali kojim slucajem vozili u starom tramvaju u Beci, svi bi usklicali od odusevljenja. Ali Hrvati su zaheban narod i ekstremno dvolican i vjecito nesretan i namrgodjen. Zao mi ih je jer ne shvacaju da je zivot puno vise nego uporno raditi na stvaranju cira na zelucu...