Ili biti s njim ili preskočiti žičanu ogradu: Vučica je odlučila, ali od ugovorenog spoja s njemačkim alfom nije lako pobjeći....

Kad nema kemije, nema kemije. Uvjerili su se u to djelatnici, ali i posjetitelji Zoološkog vrta koji su prekjučer imali priliku vidjeti novu tamošnju stanovnicu, ali ne u njenoj nastambi, već u šetnji ZOO-om. Ljubav na prvi pogled između ženke iz Plzena i mužjaka iz Berlina jednostavno se nije dogodila pa je vučica sa “spoja naslijepo” odlučila pobjeći glavom bez obzira.

Sve je po protokolu

– Razmišljala je: ili cijeli život s njim ili skakanje preko ograde pod električnim naponom. Izgleda da joj se Nijemac ni najmanje nije svidio – šalili su se posjetitelji Zoološkog koji su se u trenutku bijega našli u vrtu. Kako kažu, prestrašili se nisu jer su ih timaritelji i zoolozi odmah upozorili o bijegu i sklonili, a i sama šetnja vučice trajala je svega desetak minuta.

– Aktiviran je sigurnosni protokol, a timaritelji i zoolozi životinju su izolirali na lokaciji gdje su je mogli sigurno uspavati te nakon toga transportirati u nastambu. Nitko od posjetitelja pritom nije bio ugrožen, a izuzetno je bitno da ni životinja nije ozlijeđena – rekao je ravnatelj Zoološkog Damir Skok te objasnio kako su djelatnici ZOO-a brzo reagirali jer su bili blizu “doma” vukova koje su u tom trenutku iz zasebnih nastambi pustili u jednu ne bi li se sprijateljili. Kako je vučica pobjegla, dodao je, znat će se nakon detaljnije istrage.

– Stalno gledam tu ogradu kod vukova i čini mi se nekako preniska. Mislim da mladi vuk nema nikakvih problema s preskakanjem – zaključila je Mirna Sablić, jedna od posjetiteljica vrta, dok iz ZOO-a uvjeravaju kako je sve napravljeno po sigurnosnim protokolima. Mladu će vučicu pak ponovno probati spojiti s partnerom.

A incidenata s bjeguncima u ZOO-u nisu imali od 2003., kada su iz svoje nastambe zbrisala tri kapucina. Snijegom okovanim vrtom majmuni se nisu odlučili prošetati, već su se od hladnoće skrili u rupi drveta, a po njih su se ljestvama morali penjati vatrogasci. Spretni kapucini nisu se ni njima dali u ruke, već su pobjegli na tlo, gdje ih je na kraju “ščepala” jedna od zoologinja.

Dinar za slona

U nastambu se nije krajem devedesetih htio vratiti ni klokan, koji je među posjetiteljima veselo skakutao nekih pola sata, a izvan čitavog vrta, još tamo 50-ih, prošetala se žirafa, za koju se Zagrepčani sjećaju kako je “elegantno prešla Maksimirsku”, gledajući lijevo i desno ima li kočija ili pokojeg automobila kako ne bi izletjela baš pred njih. Životinje iz Zoološkog na Maksimirskoj tih, a i ranijih godina prošlog stoljeća bile su sasvim normalna pojava. Timaritelji bi zebre i deve vodili pješice na preglede k veterinaru, a malim bi Zagrepčanima jedna od omiljenih aktivnosti bilo hranjenje životinja ili pak igranje s njima. Primjerice, kovanicu od dinara slon bi uzimao surlom od posjetitelja ZOO-a i davao svom timaritelju u zamjenu za kocku šećera.