Još šest tjedana i ovogodišnji će se maturanti zauvijek pozdraviti sa školskim klupama. I dok za većinu tek tad počinju razmišljanja o tome gdje će se zaposliti ili hoće li nastavljati školovanje, budućim je plinoinstalaterima egzistencija već osigurana. I to odavno.
Najmanji broj dosad
– Već u devetom mjesecu u školu zovu tvrtke i obrtnici te nas mole da im na kraju godine ne zaboravimo preporučiti najbolje maturante. Često mi se dogodi da im moram reći kako su već “rezervirani”, ali ni tada ne odustaju, već “razgrabe” cijeli razred – objasnio je Josip Rodin, ravnatelj Škole za montažu instalacija i metalnih konstrukcija, u koju se svake godine dosad upisivao barem po jedan razred plinoinstalatera. Ova je godina, međutim, specifična jer u prvi je razred krenulo tek šest učenika.
– To je najmanji broj plinoinstalatera koji smo upisali dosad, a zašto je tako malo zainteresiranih, nemamo pojma – rekao je ravnatelj Rodin, pa objasnio da, osim što njegovi učenici posao nađu još za vrijeme školovanja, svi koji se prijave dobivaju i stipendiju od Grada za deficitarna zanimanja, a budući da su tražena radna snaga, i plaće su im “poprilično iznad hrvatskog prosjeka”. Unatoč svemu tome, kaže Josip Rodin, obrtnička zanimanja općenito ne zanimaju mlađe generacije pa je čak i Grad imao problema s dodjelom 150 osiguranih stipendija.
– Alatničara, armirača, bravara, fasadera, staklara, tesara, tokara te ostalih zanimanja koja spadaju pod deficitarna bilo je samo 53, tako da Grad stipendije nije imao kome dodijeliti – rekao je Rodin, čiji su učenici jučer pokazali svoje vještine na 16. državnom natjecanju plinoinstalatera, održanom u Gradskoj plinari.
Rješenje je usmjeravanje
Kako su objasnili đaci, upravo obrtnička zanimanja ona su koja su danas posebno na cijeni.
– Zarađujemo otkad smo izašli iz osnovne škole. Stipendija je u prvom razredu tisuću, u drugom 1300, a u trećem 1600 kuna mjesečno, plus, nastava se sastoji od tjedan dana slušanja predmeta i tjedan dana provedenih na praksi, pa uvijek dobijemo nešto i od majstora kod kojeg učimo – objašnjavaju učenici, koje je za natjecanje pripremao profesor Mato Vidaković. Da postanu plinoinstalateri, kaže Vidaković, uglavnom se odlučuju djeca kojoj već roditelji imaju sličan obrt, oni koji za to izraze posebnu želju, kao i oni koji su nešto slabijih ocjena u osnovnjaku. Uglavnom je riječ o dečkima, iako se nađe i pokoja cura.
– Rješenje problema usmjeravanje je učenika. Treba im, kad su na prekretnici, odnosno kad odabiru, pokazati u kojem zanimanju mogu dobro zarađivati i, još važnije, u kojem nedostaje veliki broj ljudi – rekao je Tihomir Mihalić, pročelnik Sekcije plinoinstalatera i plinoservisera pri Obrtničkoj komori Zagreb. Jer, dodao je, žele li se djeca baviti obrtništvom, ne moraju svi biti kuhari i frizeri.•