Svatko razmišlja o poduzetništvu već od prvog dana svog radnog staža, primijetio je Božo Maroš, jer to djeluje tako privlačno. No, razmišljati je jedno...
– Doista se jednog jutra ustati, dati otkaz i predati formulare na Hitro.hr-u je, naravno, nešto posve drugo – priča Božo, od 2007. godine vlasnik tvrtke za izradu PVC stolarije.
Na papiru je direktor, u stvarnosti dane provodi u radničkom odijelu.
Šeficom se ne smatra ni Ana Gudelj Marić.
– Nema kukanja, treba raditi – njezino je geslo.
S kolegicom Kristinom Burjom lani je otvorila trgovinu s vlastitim modnim markama. Svakoj polovica trgovine.
Ostavili su dobre poslove
– Kad predugo razmišljaš, sigurno ćeš odustati. Svi su nam govorili da nismo normalne, a danas nam ti isti ljudi govore “Ma znali smo mi...” – opisala je Ana.
Imale su stabilne i dobre poslove. Ana je bila odgojiteljica u vrtiću, Kristina je ekonomistica, Božo je niz godina radio u proizvodnji PVC stolarije. Pa što im bi?
– Na radnom mjestu s kolegama i nadređenima imao sam izvrstan odnos – dodao je Božo.
Ali imao je on i dobrih ideja kako unaprijediti posao. No, kao i u svakoj velikoj tvrtki, zaposlenike se malo sluša.
– Čim sam javno objavio da radim samostalno, prvih nekoliko poslova već je bilo dogovoreno, a ubrzo su novi poslovi počeli dolaziti po preporukama – prisjetio se Božo, a naglašava i da se ulaganje u kvalitetnu web stranicu isplatilo već u prvom mjesecu poslovanja.
Lani je otvorio i prodajno-izložbeni salon, recesiji usprkos, pa ne dvoji je li prije četiri godine donio dobru odluku.
Svoje prve narudžbe Ana je počela dobivati prije nego što su radovi uređenja trgovine uopće počeli. Šivala je u svom domu, kamo joj i danas dolaze njezini prvi kupci.
Ne žele nikome dugovati
No, kad se trgovina otvorila novi su je kupci u prvo vrijeme zaobilazili.
– Cure kad uđu onda komentiraju “Joj, mi smo mislile da je to nešto jako skupo i ‘fancy’... Pa zajedno sam s majstorom stavljala ovaj knauf i samo gledam što sam zeznula, meni to nije “fancy” – ispričala je Ana.
Važno im je, složili su se oboje, da nikome ništa ne duguju, ni dobavljačima ni državi, a svaku kunu profita tek “zvrte”, ulažu dalje i “krpaju rupe”.
– Uživam u tome – iznenadila nas je Ana.
Njima samima, zapravo, ostaje tek oko 3.000 kuna mjesečne zarade.
– Nekada je trebalo posegnuti i za privatnom ušteđevinom... No, u svemu tome uvijek je postojao neki gušt, ako ništa drugo onda barem spoznaja da sam iz svih situacija, ako već ne s profitom, izašao barem s jednim novim iskustvom – objasnio je Božo.
knauf ------------------------- a stoje to knauf,pa nisam ja kikas iz hercegovine kleso kamen po njemackoj baustelipa da znam te knaufe, rohbaue i sajze majze.... ili prodaje se kuca, u oglasu pise rohbau, koji ti je k***c taj rohbau