Gdje sagraditi Muzičku akademiju, koja je već osamdesetak godina podstanar Hrvatskog glazbenog zavoda u Gundulićevoj 6 i desetljećima vapi za svojom zgradom? O tome se nedavno raspravaljalo na tribini, koju je priredio Gradski ureda za kulturu, na kojem je zamjenica ministra kulture Biserka Cvjetičanin ocijenila kako je lokacija pored KD Vatroslava Lisinskoga, na mjestu odavno izgorjelog Paromlina, jedina koja bi zadovoljila potrebe budućeg Muzičkog grada. No, treba podsjetiti stručnu javnost da je Večernji list još u siječnju 1991. godine pisao i o drugom zanimljivom prijedlogu koji se danas više i ne spominje. Predloženo je, naime, da se nova zgrada Muzičke akadamije, u sastavu revitalizacije Gornjeg grada i Kaptola, izgradi na južnoj fronti Vranyczanyeve ulice, na praznini koja je nastala 1941. rušenjem navodno dotrajalog stambenog kompleksa.
Glazba pomlađuje Gornji grad
Tom su prijedlogu već prethodile dugogodišnje rasprave kako taj izuzetno vrijedan i, u cjelini gledano, sačuvan povijesno-urbanistički ambijent dopuniti novim sadržajima. Na njemu su se tijekom stoljeća smjenjivali razni sadržaji, od zgrade dominikanki, crkvice, pavlinskog pa kupcinskog samostana, do stambenih zgrada, a potom i parka. U razmišljanjima kakvu mu budućnost dati spominjao se hotel, atraktivni turističko-ugostiteljski objekt, muzej, ili sličan kulturni sadržaj. Onda su znalci podsjetili da je pokojni prof. Alfred Albini, jedan od najuglednijih hrvatskih arhitekata, za tu lokaciju predlagao Muzičku akademiju za koju je još 1981. izradio i projekt.
Albinijev projekt je kasnije u niz varijanti razradila njegova suradnica i kooautorica projekta, arhitektica prof. dr. Sena Sekulić-Gvozdanović s Arhitektonskog fakulteta. U razgovoru koji smo s njom o tome vodili prije 11 godina, rekla je kako su za novu zgradu akademije predlagani i neki drugi prostori, čije prednosti nije negirala, ali je Gornji grad ocijenila - najpogodnijom lokacijom. Štoviše, idealnom, ne samo zato što bi akademija popunila prazninu u zidu gornjogradske tvrđave, već i zato što bi ona u staru gradsku jezgru uvela glazbu, dovela mladost, živost i novi duh. Osim toga, nova bi akademija - čijom bi se izgradnjom iskazao i dostajan homage našem doista velikom arhitektu Albiniju - bila u neposrednoj blizini stare, od koje bi je dijelila tek kratka Tomićeva ulica.
Koncertna dvorana s 500 mjesta
Prema dorađenom Albinijevu projektu, s južne strane Strossmayerova šetališta sačuvao bi se oko tri metra visok romanički zid. Nad njim bi se nadvila vrlo jednostavna fasada s varijantom prozora kakvi su na pročelju Gornjogradske gimnazije. I sjeverno bi se pročelje skladno uklopilo u ambijent, s kulom Lotrščak na jednoj te Hidrometeorološkim zavodom na drugoj strani. Zgrada akademije imala bi koncertnu dvoranu s 500 sjedišta i balkonom, prostor za snimanje i sjednice, operni studio, prostorije za individualnu i skupnu nastavu, vježbaonice, knjižnicu te druge struci potrebne sadržaje. Dr. Sekulić-Gvozdanović je, naime, prema specifičnim zahtjevima umjetnika, znanstvenika i pedagoga zgradu sa 3000 povećala na 7000 "kvadrata", pa bi glazbenici s prostorom u Hrvatskom glazbenom zavodu, u koji bi se mogla smjestiti administracija, dobili ukupno oko 16.000 "kvadrata".
Taj stari, ali zacijelo vrijedan i zanimljiv prijedlog ne bi trebalo zanemariti ni u novim raspravama.
Nina Godrijan-Videc