Panika i strah zavladali su među Zagrepčanima, tisuće njih pobjeglo je u druge gradove

Ura na južnom zidu obustavila se…točno u ovome trenutku u 7 sati i 33 minute i 3 sekunde na današnji dan, 9. studenog 1880. Zagreb je pogodio najrazorniji potres u povijesti Grada. Magnituda mu je bila 6.3 prema Richterovoj ljestvici, a epicentar u području Medvednice.

Strašne posljedice, paniku i strah i osjećaj bespomoćnosti u trenutku kada nam se tlo pod nogama krene otimati i tresti izvan naše kontrole, a što do prije dvije godine nismo mogli niti zamisliti, pisao je tog studenog erudit Josip Torbar koji je u svom izvješću precizno naveo sva događanja:

"Barometar stajaše 547 milimetara; termometar pokazivaše 9,4 ºC; tanka jesenska magla slegla se ponad zemljom, a iz nje sipila je riedka kišica, dočim je sa sjevero-istoka puhao hladan, vlažan vjetar. Nješto preko pola osam sati začuje se podzemna tutnjava, nalik na jaku tutnjavu težko natovarena željezničkog vlaka, a umah zatim potrese se zemlja takovom žestinom, kakovoj ne samo neima pametara u Zagrebu, nego joj neima traga od vjekova u ljetopisih zagrebačkih… Sravnivši svoj žepni sa onim stalnim chronometrom, pronašao je prof. Stožir, da je zagrebački potres započeo u 7 h 33 min 53 sec, te trajao 10 sekunda."

Posljedci ovoga potresa bijahu užasni. Izvješće zagrebačkoga motrilišta glasi: iza prvoga udarca uzvitlala se cielim gradom silna prašina; dimnjaci i silno ciglovje popadaše s krova, vatrobrani zidovi porušiše se te pokriše ulice ruševinom. Jedan čovjek je mrtav a više jih ranjeno"

U metropoli je tog jutra zavladala panika. Barake za stradale podignute su na brzinu na mjestu današnjeg srednjoškolskog igrališta u Klaićevoj ulici. Mnoštvo stanovništva pobjeglo je ili se iselilo u  Beč, Graz, Maribor, Celje, Ljubljanu i Trst.U prva 24 sata nakon potresa na zagrebačkom je Glavnom kolodvoru izdano 3.800 putničkih karata.

Kako bi se mogao nositi s posljedicama potresa, grad je ustanovio posebno povjerenstvo. Oko otklanjanja posljedica štete posebno se angažirao tadašnji gradski senator August Šenoa. Zbog toga je dobio upalu pluća, od čijih će posljedica sljedeće godine umrijeti u dobi od samo 43 godine.

Nema građevine u gradu koja nije pretrpjela štetu. Svih 3880 objekata koji su do tada bili izgrađeni, oštećeni su, a njih četristotinjak uništeno je u potpunosti. Potres se osjetio u cijeloj Hrvatskoj, a značajnu štetu uzrokovao je i u okolici Zagreba. O jednom takvom događaju u naselju Granešina piše list Obzor.

„Ne samo da nam je starinska naša crkva razorena, školska zgrada teško oštećena, da se u njoj djeca poučavati nemogu, već oplakujemo i gubitak jednoga čovjeka, dočim je župnik Stjepan Mikec upravo njekim čudom sretno izbjegnuo. Kao što obično, služio je župnik u to doba misu.

Obično služi župnik misu kod velikoga oltara; nu dne 9. studenoga odabra srećom mali oltar na lievoj strani crkve. Uz župnika bijaše samo podvornik kod mise i seljak Petar Novak, koj sjedjaše u klecalu pod glavnim svodom. Jedva bijaše župnik u polak mise, kadno se na jedan krat uz nastalu tminu poče crkva grozno tresti.

U taj čas sruši se zvonik uz strahovit štropot te mu ruševine padnu sredinom crkve prema velikom oltaru, razbiju crkveni krov i provale strop, dočim se kuba zvonika položi preko slomljena krova. Župnik padne onesviešten na tle, dočim Novaka, bježećeg izpod zvonika van, zaspu ruševine. Župnik i podvornik spasiše se, kako je prva lomljava prestala na pobočna vrata, koja su ljudi, budući ruševinom zapremljena, težkom mukom otvorili.“

Šteta koja je nastala u svega deset sekundi iznosila je prema procjenama polovicu državnog proračuna, no pored tragedije Zagrebu je potres pružio i veliku priliku i perspektivu. Bio je poticaj obnovi i modernizaciji grada Zagreba. Tu modernizaciju vežemo prvenstveno uz ime Hermana Bollea koji je, među ostalim, obnovio i dogradio zagrebačku katedralu.

U osvit modernog doba Zagreb počinje svoj strelovit razvoj i dobiva brojne palače, zgrade, parkove i promenade koji postaju i još uvijek jesu neke od najprepoznatljivijih vizura grada pod Medvednicom. Bio je to skup pothvat. Novčana pomoć stizala je iz cijele Europe. Najveći dio priloga uplaćen je na području Austro-Ugarske, no sredstva su skupljena i u Kopenhagenu, Istanbulu, Cardiffu, Londonu, Parizu, Bernu, Sofiji, Aleksandriji, a pomoć je poslao i papa Lav XIII.

Veliki potres 1880. time je ostao upisan u trajnu memoriju grada, a točno 140 godina poslije u ožujku 2020. na najstrašniji mogući način stigao je podsjetnik na taj događaj u vidu snažnog potresa koji je te nedjelje 22. ožujka u 6 sati i 24 minute trgnuo iz sna žitelje metropole, uzrokovao veliku materijalnu štetu, ali i ono najgore, odnio život jedne djevojčice.

Strašan je to podsjetnik na koliko trusnom području živimo i koliko nam je bitna znanstvena disciplina geofizike koju na baštini velikana Andrije Mohorovičića treba razvijati. U knjizi Potresi, uzroci nastanka i posljedice s posebnim osvrtom na Hrvatsku i susjedna područja našeg istaknutog seizmologa prof. dr. sc. Marinka Oluića nalazimo kako se, kada se govori o zagrebačkoj epicentralnoj regiji, u kontinentalnom dijelu Hrvatske upravo to najizrazitija regija.

Statistički podaci pokazuju da je od 16. stoljeća do današnjih dana registrirano dvadesetak potresa koji su prouzročili znatnije materijalne štete. Unatoč razvoju tehnologije koji se u međuvremenu dogodio, potrese i dalje ne možemo predvidjeti, no možemo raditi na tome da jednom kada se oni dogode, poučeni iskustvima, znamo što učinit i kako se s njima nositi.

*korištena literatura i fotografije : 1. Josip Torbar: Izvješće o zagrebačkom potresu od 9. studenoga 1880.; izdanje Lavoslava Hartmana, Zagreb 1882. 2. Obzor br. 261 i br. 262 od studenoga mjeseca 1880. 3. Rudolf Horvat: Prošlost grada Zagreba; August Cesarec, Zagreb 1992. 4. Fotografija u Hrvatskoj, 1848.-1951.; Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 1994. 5. Miljenko Smokvina: Hrvatska na povijesnim fotografijama; Veble commerce, Zagreb, 2001.