Metalni samovar star više od osamdeset godina i danas izgleda kao nov.
Gotovo se i ne primijeti da ga je nekad, i to prilično često, koristio Stjepan Radić za svoje svakodnevne čajanke. Osobni predmet hrvatske političke ikone u borbi za prava seljaka i radnika te slobodu hrvatskog naroda sada je samo muzejski primjerak. No već desetljećima stoji u istoj kući obitelji Radić u Hercegovačkoj ulici. Danas ga čuva Stjepanov praunuk Berislav, koji koristi isti životni prostor koji je koristio i njegov predak, uživajući u pogledu koji puca na obronke Sljemena.
Prezime Radić bilo je nepoželjno
– Pravih svjedoka tog vremena nema. Moj otac, također Stjepan, rođen je tri mjeseca nakon smrti svoga djeda, preminulog od posljedica ranjavanja u beogradskoj skupštini. Ono što znamo zabilježeno je u zapisima moje prabake Marije. Prezivati se Radić u vrijeme prošlog sistema nije bilo osobito poželjno, pa su nama, djeci, malo pričali o obiteljskoj povijesti. I tako se dosta sjećanja izgubilo – priča Berislav Radić, dodajući kako u zapisima njegove prabake nema spomena o kući u Hercegovačkoj 131. No zato postoje crno-bijele fotografije koje se čuvaju u državnim arhivima, a na kojima se Stjepan Radić vidi kako sjedi na balkonu iste kuće, u koju se sa suprugom doselio 1920-ih godina. Prije toga, priča Berislav Radić, živjeli su na uglu Domjanićeve ulice. Stjepan je u sobi u prizemlju kuće u Hercegovačkoj i preminuo, mjesec i pol nakon atentata.
– Doveden je iz beogradske bolnice i činilo se da se dobro oporavlja te da rana zacjeljuje, no ne zna se što se dogodilo da je na kraju pradjed ipak umro – kaže Berislav, koji odmah pored nekadašnje Stjepanove postelje radi na pisaćem stolu. Ono što je danas radni prostor Berislava Radića, ujedno je i svojevrsna spomen-soba njegova pradjeda, ali i oca, svjetski poznatog pijanista. Stoji ondje biblioteka hrvatskog političara, no i mnoge nagrade pijanista, kao i njegov klavir.
Mozak i srce izgubljeni
Nakon što je Stjepan umro, supruga Marija preselila se kćeri Miri u Mihanovićevu, a kuća u Hercegovačkoj trebala je postati muzej. Radići se u nju vraćaju tek 1950-ih i u njoj su i danas. Čuvali su u kući Stjepanov mozak i srce, koji su konzervirani prilikom obdukcije.
– Obitelj je smatrala da spomenuti organi pripadaju hrvatskom narodu, pa se činilo primjerenim da budu u Hrvatskom seljačkom domu, ali su tijekom prenamjene doma nestali i otad im se gubi svaki trag – ispričao je Berislav Radić.
A gdje sad stanuje