Deset godina nakon velikog proširenja EU, gradovi Varšava, Bratislava i Prag prestigli su Beč, iako njihove zemlje Poljska, Slovačka i Češka nisu, naravno, ni blizu prestizanju Austrije. To pokazuje analiza europskog ekonomskog instituta Bruegel koja je usporedila BDP mjeren po standardu kupovne moći.
Iako visinu BDP-a u Pragu, Varšavi ili Bratislavi u velikoj mjeri čine korporativni profiti i stoga visok BDP ne mora nužno značiti puno veći standard za obične građane, analiza Bruegela ukazuje na fascinantan trend jer Beč je tradicionalno bio i ostao mjera svim gradovima istočno i južno od sebe (ili, u slučaju Praga, sjeverozapadno). Ali ova analiza dobar je povod i da se zapitamo: kako stoji Zagreb? Koliko je Zagreb, deset mjeseci nakon ulaska Hrvatske u EU, spreman za financiranje svog daljnjeg razvoja novcem iz fondova EU? Nažalost, ne dovoljno dobro. Evo zašto to zaključujem.
Davno prije no što sam kao dopisnik iz Bruxellesa počeo pratiti institucije Europske unije, kao novinar gradske rubrike pratio sam Gradsku skupštinu i Poglavarstvo. Poznati su mi manje-više svi projekti Grada Zagreba od 1998. do danas. Izvještavao sam, primjerice, s prvog inozemnog putovanja gradonačelnika Milana Bandića. Bilo je to prije 12 godina i Bandić je išao u Beč, gdje je posjetio i spalionicu otpada. U tom trenutku Grad Zagreb birao je izvođača radova na sanaciji smetlišta Jakuševac. Dug je put od sanacije poludivljeg, poroznog smetlišta do gradnje moderne spalionice komunalnog otpada, no već tada se kao ideja pojavljivala gradnja spalionice kao dugoročno ključne karike u sustavu gospodarenja otpadom u Zagrebu.
Što imamo danas? Danas nemamo ni svu potrebnu dokumentaciju za točnu lokaciju, ni idejno rješenje, a kamoli pripremljen projekt gradnje spalionice kojim bi se Grad Zagreb mogao javiti na natječaj za strukturne fondove EU. Ruku na srce, taj tip natječaja bit će raspisan tek 2015., ali Grad je toliko daleko od stupnja pripremljenosti tog projekta da bi bilo pravo čudo da on bude spreman sljedeće godine.
Bandić upravo danas vodi svoju delegaciju u još jedan posjet Beču i ponovo, valjda po peti put, ide razgledati bečku spalionicu. Neću reći da se ništa nije promijenilo u 12 godina - Zagreb je i sanirao Jakuševac, i izgradio pročistač otpadnih voda - no bez spalionice to nije dovršen posao. Od 2018. više se neće smjeti dovoziti novi otpad na Jakuševac, a mulj koji se gomila u pročistaču može se na postojećim plohama odlagati još maksimalno godinu dana. Ti rokovi proći će i prije no što trepnemo, puno brže nego što se Grad Zagreb kreće do stupnja pripremljenosti projekata za europski natječaj. Istina je da gradska uprava u posljednjih godinu dana radi fokusiranije.
Bandićevo samostalno osvajanje i Poglavarstva i Skupštine (i Holdinga), prvi put otkako je gradonačelnik, omogućuje mu da bude učinkovitiji. Dogradonačelnica Sandra Švaljek kaže da osobno, svaki drugi petak, vodi koordinaciju za sve projekte EU u Zagrebu. "Poznati su nam svi koraci i rok za svaki korak. I ti rokovi se naprosto poštuju", kaže Švaljek. No, plodove te nove učinkovitosti tek trebamo vidjeti u stvarnosti.
Drugi primjer je projekt velikih ulaganja u Vodoopskrbu i odvodnju. I taj projekt bi, kao i spalionica, mogao povući više od 200 milijuna eura iz fondova EU. A i taj projekt ima svoju pretpovijest. Zagrebački holding 2007. zadužio se izdavanjem obveznica na londonskoj burzi u vrijednosti 300 milijuna eura, a velik dio tog iznosa trebao je biti usmjeren u investicije u vodoopskrbi. Do danas ne samo da te investicije nisu provedene (novac je uglavnom ulupan u prilično neuspješne projekte stanogradnje i još neoplođene projekte kupnje velikih zemljišnih ploha), nego nema ni pripremljene podloge za ulaganje. Dakle, sedam godina (i 300 milijuna eura) kasnije, Zagreb se u tom projektu još uvijek nalazi na nultoj točki – na rješavanju imovinsko-pravnih odnosa. A bez čisto upisanog vlasništva nijedan projekt ne može se financirati iz fondova EU.
Iako su nesređene zemljišne knjige objektivno velik problem, vrlo težak za rješavanje i vremenski zahtjevan, višegodišnje zanemarivanje pripremanja tih i sličnih velikih projekata u Zagrebu čine nešto što možemo nazvati pravim zagrebačkim grijehom struktura. Zbog tog grijeha struktura Zagreb je na putu da loše starta u korištenju fondova EU.