Šetajući po gradu često nailazimo na plakate koji nas pozivaju na kupnju ovog ili onog, u posjet ovomu ili onomu. Tu i tamo može se i naići na prava remek-djela moderne umjetnosti. Jedna je od osoba koje pokušavaju likovnost smjestiti u javni prostor gradova Oko, studentica na Likovnoj akademiji u Zagrebu.
Proces stvaranja
– Najvažnija je dobra volja kad se probudim, važna je koliko i dobro vrijeme... Onda igri nema kraja. Trebaju mi onda samo komadi novina, papira, krpe, platna, akrili, voda i kistovi, i to je to – otkrila je Oko, koja u medije ne iznosi svoje pravo ime, a živi veoma samozatajno.
– Dok slikam i crtam, razgovaram sama sa sobom, onako u glavi. Često su te misli čudno nepovezane i zbunjujuće. Ponekad ih ima toliko da ih ne stignem sve pratiti i najradije bih da mogu sve to izgovoriti i snimiti na diktafon, pa poslije raditi transkript, ali ne ide to tako. Nekako je kao da nema dovoljno riječi da izraze sve ono što mi se vrti po glavi - opisala je proces stvaranja najzapaženija hrvatska ulična umjetnica. Unatoč tome što je fascinirana sprejevima, daje prednost klasičnom priboru, kistovima i valjcima. Podloga “postgrafiti-generacije” najčešće su plakati, platna i zidovi, pa i toj umjetnici, koja je svoja djela “izlagala” po cijeloj Europi i Hrvatskoj.
- Neki pišu, neki crtaju, neki rješavaju matematičke zadatke. No mislim da nikada ne uspiješ izraziti sve ono što stvarno čuješ iznutra. Vjerujem da je to najteži dio svih oblika “kreativnih poslova” - iskrena je mlada Zagrepčanka, koju zanimaju svi mediji kojima može širiti svoju umjetnost, pa surađuje s mnogim umjetnicima različitih žanrova i stilova, no priznaje da ne zna odobravaju li taj oblik kreativnosti afirmirani umjetnici.
Revolucija likovnosti
Napominje kako joj je drago kada vidi da je netko uzeo plakat.
– To mi je najveća nagrada – kazala je.
– Vjerujem da ima ljudi koji se zapravo podsmjehuju tome i ne vide smisao u tome da ulažu trud nekoliko sati u nešto što će se nalijepiti na zid, a mogao bi tu istu stvar prodati - sažela je najčešće kritike.
No, pokušavajući umjetnost smjestiti na ulicu, ulični umjetnici ruše barijere elitističkog shvaćanja umjetnosti, a takvo revolucionarno shvaćanje likovnosti nije moguće naplatiti.
Postovani, Bilo bi lijepo kad pisete o najpoznatijoj umjetnici, da objavite isto kako ju nazivaju ili kako joj je ime. Barem toliko bi mogli uraditi za nju samu, mislim da bi joj to znacilo puno. Sa postovanjem,