Zagrebačka su gospoda političke razgovore vodila po gostionicama

Do sredine 19. stoljeća prostor građanstva u Zagrebu bio je samo na području Gornjeg grada, glavnog trga i Ilice, i to samo do Frankopanske.

 No već u drugoj polovici stoljeća grad se počeo širiti pa je od 1851. do 1880. broj stanovnika porastao 105 posto, a gotovo isto toliko i od 1880. do početka 20. stoljeća. Život nove kulturne građanske elite vidljiv je u provođenju dokolice, obiteljskom životu, kulturi stanovanja, prehrani, obrazovanju, kulturi stanovanja, položaju žena, djece... O tome kako su Zagrepčani živjeli u to doba kada je nastao i središnji dio Zagreba kakav danas vidimo, u čijem je preobražaju u velikoj mjeri sudjelovao i arhitekt Herman Bollé, govorit će danas u 19 sati u Muzeju za umjetnost i obrt profesorica s Filozofskog fakulteta Iskra Iveljić. Predavanje "Od purgera do gospode: moderna građanska kultura u Zagrebu Bolléova doba" održat će se u sklopu izložbe posvećene tom arhitektu u MUO.

– Tek s Bolléovim radom Zagreb od manjeg gradića postaje sjecište kulture, raznih institucija koje se tada osnivaju – kaže dr. sc. Iskra Iveljić te dodaje da se ta promjena najviše vidi na položaju žena.

Do 1848. godine od supruge dobrostojećeg obrtnika, primjerice, očekivalo se da zasuče rukave i pomogne u radu, a već od 1860-ih na više to nije bilo prihvatljivo. Žene su odlazile na niz reprezentacija, organizirale posjete, imale svoje salone i određivale na kućnim zabavama gdje će tko sjediti. Postojao je čitav niz pravila koje su morale slijediti. U to doba, kaže profesorica Iveljić, samosvjesne žene svoj su stav izražavale pušenjem, što se dotad smatralo muškom razbibrigom, u kavanama u gradu. Najpoznatija je bila kavana Corso na uglu Gundulićeve i Ilice, no središta političkih razgovora bile su gostionice, koje nisu ipak bile toliko otmjene. Jedna od najpoznatijih bila je ona Katice Gregorić u Tkalčićevoj.

– Ujutro bi na doručak dolazili mesari i seljaci, ali već oko deset sati navraćala bi bolja klijentela purgera na gablece i špricere – opisala je profesorica Iveljić.