Maksimir, Ribnjak, Tuškanac, Britanac, Srebrnjak, Zapruđe, Kajzerica, Srednjaci, Vukovarska, Prečko i Pantovčak – lokacije su na kojima je u posljednja dva tjedna otrovano petnaestak pasa, od kojih je većina uginula. Sumnja veterinara i udruga za zaštitu životinja da je riječ o pužomoru pala je u vodu nakon što je stigao toksikološki nalaz prve obdukcije. Petogodišnji Nut, koji je otrovan na Pantovčaku, uginuo je od koncentriranog bromadiolona, otrova koji se nekoncentriran i pomiješan sa pšenicom ili u obliku peleta koristi kao otrov za štetočine.
Otežano disanje
– Odlučili smo se za toksikološku analizu jer na Nutu nismo primijetili nikakve znakove trovanja. Disao je pomalo otežano, a kako je suprug veterinar, mislili smo da sami možemo riješiti što god da se dogodilo – rekla je Ira Banoci čiji je ljubimac uginuo nakon samo 12 sati od unutarnjeg krvarenja. Samo pet dana kasnije, otrovan je još jedan pas u kvartu, a od istih simptoma uginulo je i desetak mačaka.
Nije pužomor
– Posebno nas je zaintrigiralo što koncentrirani bromadiolon u ovom obliku, 98-postotni, kojim je otrovan Nut, nije dopušten u Hrvatskoj već desetak godina, što znači da ga netko uvozi ilegalno – rekla je Banoci, čiji je smeđi labrador od 45 kilograma trebao pojesti 10 miligrama “običnog” otrova za štakore po kilogramu svoje težine kako bi mu se nešto dogodilo. Isto je i s pužomorom, na koji se prvo sumnjalo.
– Bila sam gotovo sigurna da to nije pužomor. On dolazi u obliku bijelog praha, kako je i viđano, međutim, daje se, kao što mu i ime govori, puževima, a za trovanje psa bila bi potrebna ogromna količina kako bi mu naštetila – objasnila je Alka Wolf Čoporda iz Hrvatskog zavoda za toksikologiju.
Mogućnost da su psi i mačke došli do otrova koji se postavlja pri redovnoj deratizaciji grada, odbacila je služba za deratizaciju, koja koristi, kako kaže, samo propisane otrove.
– Koristi se i bromadiolon, ali u koncentraciji od 0,005 posto, i to pomiješan uglavnom sa pšenicom, koju vole mali glodavci. A i zadnja deratizacija bila je prije nekoliko mjeseci – rekao je direktor Eko-deratizacije, Stjepan Presnec, čija tvrtka obavlja deratizaciju Zagreba upravo na području na kojem su se otrovali prvi ljubimci, u Maksimiru, Gornjoj Dubravi, Donjem gradu i Trnju.
Iskreno mi je žao ljudi kojima se ovo dogodilo, jer sam i sam osjetio bol kad ti netko u vlastitom dvorištu otruje par mjeseci starog vučjaka.... Napominjem, ničim se ovakvo nešto ne može opravdati, ali dio krivice snose vlasnici pasa (na žalost radi se o većini) koji svojim ponašanjem odnosno ne čišćenjem za svojim ljubimcima cijeli centar grada, nogostupe, zelene površine, parkiće za djecu pretvaraju u jedan veliki wc za pse...velik dio odgovornosti snose i gradske vlasti koje apsolutno ništa ne rade po pitanju kažnjavanja ovakvih stvari što se vrlo lako može provjeriti (broj izdanih i naplaćenih kazni). Živio sam vani u gradu gdje je po mojoj slobodnoj procjeni na broj stanovnika bilo duplo više pasa, a da nikada u centru grada nisam vidio pseći izmet. E sad da li ti njemački ljubimci imaju sasvim druge navike ili možda njihovi vlasnici imaju malo drugačije navike od nas zagrepčana svakome slobodno na razmišljanje. Grozno je da su ovakvu strašnu cijenu za nekulturu platili oni koji to sigurno ne zaslužuju...