Čitatelji Večernjeg lista u jednom su složni. Svaka je cesta sigurna koliko i vozači koji po njoj voze. Najviše zamjeraju vozačima sa skupim "pilama" koji misle da su kupnjom jurilice kupili i cestu. Zamjeraju im nestrpljivost, tvrde da ne pale žmigavce kad treba, a najveći im je krimen što pješake ne propuštaju čak i kada je na semaforu upaljeno zeleno svjetlo. Neki su na "zebri" stradali, drugi su morali bježati da se spase iako im je bilo zeleno.
Stradali na zelenom
- U petak navečer skoro smo stradali moj srednji sin koji ima 9 godina i ja prelazeći cestu na zeleno svjetlo na križanju Tuškanova-Zvonimirova! Dojurio je luđak koji nas je, skrečući desno u Tuškanovu, skoro odnio. Srećom pa sam povukla i dijete i sebe brzo unatrag, pisala nam je čitateljica Nataša Briški. Zna o čemu govori jer je njezinog najstarijeg sina, 14-godišnjaka udario auto, srećom bez posljedica i to na pješačkom prijelazu!
- Dijete je prelazilo na zeleno svjetlo, no vozač auta koji je iz ulice Crvenog križa skretao u Ljudevita Posavskog nije ga u skretanju uočio pješačkom i trknuo ga je.. napisala nam je majka troje školske djece koju je, kao i ostale naše čitatelje, užasnula ju je vijest o stradavanju dvoje pješaka u utorak nešto prije devet sati na zagrebačkim Sveticama.
>>Stravično: Autom na Sveticama pokosio muškarca i dijete
Prebrzo je vozio i usmrtio dvoje pješaka. Jedan je bio školarac čija je torba ostala ležati na cesti.
- Od ovakvih ljudi kao što je ovaj vozač ne možeš biti siguran niti na najsigurnijoj ulici.I nije to samo u Zagrebu, to se svugdje događa, komentirala je na Facebooku naša čitateljica Maja Božičević.
Naravno da ceste nisu sigurne kad se voze luđaci koji imaju ljute pile i misle da su s njima kupili i cestu, komentirao je na našoj Facebook stranici čitatelj Večernjeg lista Milan Bukavac. Mnogo ih je koji se slažu s njim.
Treba prijeći šest traka
Vozači, pak, s druge strane pješacima zamjeraju što ponekad hodaju kao "mude bez glave". Problem je i s gradskim vlastima koje su se često prave gluhe na molbe uznemirenih stanara....
Zanimala su nas vaša iskustva, koje su crne točke po gradu.
- Jučer popodne na Ivanićgradskoj ulici prelazim pješački sa psima i bilo je zeleno za pješake i zamalo nas je pokosio doslovno luđak koji prešao u traku za suprotni smjer zaobišao sve automobile koji su stajali pred semaforom jer im je bilo crveno svjetlo i projurio kroz debelo crveno kroz raskršće....sreća što smo na vrijeme počeli trčati..... napisala je Marina Pavičić.
Sunčica Bulat Wuersching sa zagrebačkog Vrbika napisla je sljedeće.
- Svakako je jedan od opasnih prijelaza onaj na križanju Slavonske avenije i Maronićeve, kod Hypo centra. Zeleno traje vrlo kratko, a treba prijeći šest traka. Čak i odrasla osoba brzim korakom ima problema prijeći sve za vrijeme trajanja zelenog za pješake, a ako, ne daj Bože, ostanemo na malom otočiću među trakama, njišemo se kao vlati na vjetru među jurećim automobilima i kamionima. Problematična je i udaljenost među postojećim pješačkim prijelazima: kod Hypo centra, te prvi slijedeći je tek kod Vjesnika na Savskoj. Budući dosta djece svakodnevno ide s Vrbika u osnovnu školu u Cvjetno naselje, postoji li ikakva mogućnost mobilizacije i senzibilizacije javnosti i nadležnih da se izgradi neki pješački podvožnjak ili nadvožnjak jer je udaljenost ova dva pješačka prijelaza ogromna, škola se nazali baš u sredini, a promet je strašan...
- Pogledajte pješačke prijelaze po Maksimirskoj (čak i nama iz tog kvarta je to noćna mora, da li će pješak samo izroniti na prijelazu) ovi na Sveticama su isto vrlo opasni...upozorava jedan čitatelj.
Roditelji s djecom u strahu
- Svaki dan vodim djecu doma iz vrtića. Idemo po igralištima iza škole na Ravnicama zato da ne bismo hodali stazom uz cestu i moramo prijeći jedan jedini pješački preko Albrechtove, na križanju s 4. Maksmirskim naseljem. Postoje i ležeći policajci. Neki auti nas propuste. Neki niti ne uspore i odskoče od ležećeg policajca. A neki nam trube da se maknemo sa staze za pješake jer bi se oni bas tamo sparkirali na nogostup jer je uz pješački prijelaz bankina spuštena da bi lakše mogle prijeći cestu majke s dječijim kolicima! Veliko parkiraliste nalazi se odmah preko puta. Ne naplaćuje se. Treba napraviti desetak koraka više, napisala nam je u mailu čitateljica Martina.
Prisjetila se svog vozačkog ispita.
Jedno od pitanja je glasilo (otprilike): Pješak prelazi cestu na mjestu gdje nije obilježen pješački prijelaz, vi ćete
a) nastaviti vožnju
b) ubrzati (ne sjećam se točno)
c) usporiti i propustiti pješaka
- Jako malo nas je odgovorilo pod c, a to je bilo prije 18 godina. Sada je još gore, a živim u "mirnom" i "slabo prometnom" kvartu ...
Faruk Islamović svako jutro pješice vodi jedno dijete u školu, a drugo u vrtić. Na tom putu prelaze dva križanja i svako jutro gledju iste scene.
- Neki vozači prilikom približavanja križanjima ne smanjuju brzinu. Česta su i nervozna trubljenja jer je neki roditelj zastao ispred škole da bi iz auta izašlo dijete. Promatram reakcije vozača i vidim da su neki nervozni, žuri im se, a to sve utječe na smanjenje koncentracije i pažnje, piše nam Islamović.
Smatra da su kazne za prometne prekršaje preblage i da se jedino velikim novčanim kaznama može smanjiti broj prekršaja i žrtava.
- Koristim priliku, skrećem pažnju da većina vozača ne koristi pokazivače smjera ili žmigavce. U nekim situacijama sam se uvjerio prema kretanju i ponašanju vozača da neki vozači uopće ne znaju čemu služi žmigavac. Postavlja se pitanje kako su završili vozačku školu, pita se Islamović, kao i mnogi naši čitatelji.
Neki idu toliko daleko da nesavjesne vozače optužuju da su kupili ispit.
Kritičan je, pišu nam čitatelji, i jedan prijelaz u Malešnici.
- Probajte pješice preći ulicu I. B. Mažuranić na križanju sa ulicom M. Tatraglije. Odraslima je veliki rizik izvesti ovu radnju, a nažalost ovaj prelaz prinuđena su koristiti i školska djeca koja idu u O. Š. Ante Kovačić. Postavljanje semafora, "ležećih policajaca" i češće represije policije ublažile bi taj problem, smatra Ž. Matijević
Javili su nam se i stanari Ul. Majke Terezije u Vrapču.
- Godinama pokušavamo pronaći rješenje za normalno odvijanje prometa u našoj ulici, no izgleda da svi naši pokušaji ostaju samo bjesomučan vapaj u prazno jer nadležne institucije Gradski ured za promet i Zagrebačke ceste ne postupaju prema naputcima policije odnosno Zakona o cestama te ne postavljaju prometne znakove na vidljiva mjesta u ulici sukladno svim zakonima o prometovanju. Tako se u dvosmjernoj ulici zbog parkiranja vozila ne može normalno odvijati promet te se ugrožava stanare i posjetioce parka za djecu, no ovdje su još i športska igrališta...
- Namjerno se stvara atmosfera kaosa i bezvlađa bez obzira na česte odgovore iz nadležnih institucija kako su odradili svoj posao sukladno svojim ovlastima i zakonima. Mislimo da bi policija morala biti na ulici i raditi svoj posao, a ne jesti krafne u Škodi, kažu Vrapčanci.
Ni Igor Šimić nema riječi hvale za gradske vlasti. Još 2010. godine pisao je tadašnjem predstavniku Gornje Dubrave. Tražio je savjet kako da zatraži postavljanje tvz. „ležećih policajaca“ u Ljubijskoj ulici ispred dječjeg vrtića Radost.
- Nakon nekog vremena pismeno sam dobio objašnjenje, pazi ovo: da su oni izradili stručnu studiju koja je pokazala da su ležeći policajci neučinkoviti i da je dovoljna vertikalna signalizacija (koje je naravno sakrivena krošnjom drveta) i da nema potrebe za postavljanjem istih.
Čovjeku dođe da povrati nakon ovakvih objašnjenja, ali bože moj to je Zagreb i Lijepa Naša, zaključuje Šimić.
>>Komentare sugrađana možete pratiti na našoj Facebook strancici Večernji.hr
Možemo mi do sutra navoditi primjere situacija koje nam se događaju na cesti. Ali sjetite se mladog para na Jarunu, cura u Makarskoj. Žene koja je u Zvonimirovoj ulici čekala tramvaj pa je poginula itd. Možemo se samo pomoliti Bogu jer zbog zakona i neorganiziranog prometa druge pomoći nam nema.