Zagrepčani u javnom prijevozu: Da, nose se maske, ali ipak ću se radije držati bicikla

Iako su zagrebačka okretišta uvijek puna ljudi koji čekaju bus ili tramvaj, maske koje drže u rukama ili na licu pokazuju da je ova jesen drukčija od prethodnih. Epidemiološke preporuke više nisu nepoznanica pa nitko ne smatra pretjeranim udaljiti se od ostalih putnika i dezinficirati ruke za ulaska ili izlaska iz ZETova vozila. No, najave prema kojima bi se maske trebale nositi i na stajalištima nekima baš i nije “sjela”.

Manje je gužve

– U tramvaju imam masku, vjerujem da pomaže, ali ne razumijem zašto bi se to pravilo proširilo i na otvoreni prostor – kaže Ivana Mrkonjić. A da su postale redovite u javnome prijevozu, uočila je i Vesna Petrač, koja ga koristi jednako često kao i prije jer nema drugoga načina da dođe do posla, a kaže da joj se čini da se putnici zaista pridržavaju pravila i zato se osjeća sigurno.

– Da, maske su puno više nose nego u proljeće, kad je počela koronakriza – slaže se Marcela Deželić, a španjolski student Juan Nilanes Cano ističe kako se po tome pitanju u Zagrebu osjeća sigurnije nego u Barceloni.

– I dok hodam gradom vidim da se nose maske – kaže. Ivan Milača, vozač ZET-ova autobusa na liniji 163, dnevno je u kontaktu s mnogo ljudi pa priznaje da mala doza straha od zaraze ipak postoji. No, vjeruje da je svijest o važnosti prevencije već dovoljno razvijena.

– Autobus prema pravilu ne smije krenuti ako netko nema masku, ali dosad nisam imao takav slučaj. Ovo je linija u kojoj je kontrola moguća jer vozimo po okolnim selima pa je ljudi manje nego u gradskim autobusima – objašnjava Milača. No, dodaje, zamijetio je i da je broj putnika nešto manji nego u istom razdoblju lani, a to se zapravo može vidjeti u gotovo svim tramvajima i autobusima iako se gužve i dalje stvaraju na najprometnijim linijama. U ZET-u podsjećaju da je na snazi jesenski vozni red s češćim polascima, no oni koji putuju javnim prijevozom dobro znaju da gužve nisu nepoznata pojava ni u dijelu godine koji nam slijedi.

Trebaju nam staze

Mnogi su stoga odabrali bicikliranje kao sigurniju, zdraviju i bržu varijantu kretanja po gradu. Među njima je i Helena Smolčić, koja je u karanteni izgubila posao pa joj je to bio povod da nabavi bicikl.

– Bio je to idealan način da uštedim, a ubrzo sam uvidjela da bicikliranje ima i brojne druge prednosti pa mislim da me ni kiša ni hladnoća neće potjerati nazad u tramvaj ili bus – govori. Nabavila je sve što je potrebno za sigurnu vožnju po lošim vremenskim uvjetima, a veći joj je problem, ističe, to što u dijelovima Zagreba nema označenih biciklističkih staza. I prometni stručnjak Goran Husinec primjećuje trend povećanog korištenja bicikala i električnih romobila, a iako smatra pozitivnim to što su ljudi pronašli alternativu javnom prijevozu jer se on tako rasterećuje, negativna je strana to što ispaštaju pješaci.

– Zagreb, naime, nije spreman za takvo povećanje broja biciklista jer se godinama ne ulaže u biciklističku infrastrukturu pa se sada pješaci bune da su druge skupine u prometu preuzele prostor koji je njima namijenjen – ističe. Sindikat biciklista tomu dodaje da je gradska vlast propustila slijediti primjere drugih zemalja.

– Vjerujemo da bi broj biciklista bio i veći da se dio kolnika barem privremeno prenamijenio u biciklističke trake, proširila pješačka zona i brzina u stambenim ulicama ograničila na 30 kilometara na sat – poručuju.