Zagrepčani u slovenskim toplicama troše 17 mil. € – zašto ih ne bi ostavili doma?

Terme Blato ponovo su na početku. Grad Zagreb izgubio je strateškog partnera, najveću domaću naftnu kompaniju Inu, i sad traži novog investitora za projekt. Vijest je to koja većinu Zagrepčana nije ni začudila ni iznenadila. O velikom projektu koji uključuje i uređenje dvaju brda, većeg “wellness brega” na sedam katova s garažom te manjeg “fun brega” slušaju već godinama, jednako kao i o uređenju Sveučilišne bolnice, zdanja koje propada od 1992. godine i pokraj kojeg su se trebale graditi terme.

Prije dvije godine radnici Zrinjevca čak su i počeli raščišćavati devedeset hektara šikare uz nedovršenu bolnicu kako bi ondje niknuo park po uzoru na Bundek, no i to je stalo. Nikako da se osmjehne sreća ovom ukletom prostoru na desnoj obali Save iako ima i te kako velik potencijal koji uporno ističu svi koji se bave zdravstvenim turizmom.

Od te grane Hrvatska danas zarađuje oko 300 milijuna eura, a potencijala ima, kažu, i za više od milijardu eura godišnjeg prometa. Buduće terme u Blatu mogle bi “uzeti” velik dio tog kolača kada bi bilo volje da taj projekt konačno zaživi. Dobar dio prihoda ostvario bi se samo od novca Zagrepčana koji u slovenskim toplicama godišnje ostave oko 17 milijuna eura. Zašto toliki novac ne bi radije potrošili u vlastitom gradu umjesto da gledaju kako milijuni i milijuni iz proračuna odlaze na nešto što svojim očima nisu mogli vidjeti – na osnivanje društva koje će voditi projekt, na silne koncesije i papirologiju koja se morala ishoditi, a čak je u još nepostojećim termama jedno vrijeme bilo zaposleno četvero ljudi.

Silan uložen novac vjerojatno je nepovratno izgubljen, jednako kao i onaj koji je kanaliziran u realizaciju Bloka Badel, revitalizaciju bivše tvornice Gredelj i Paromlina, gradnju kongresnog centra, prenamjenu bivše vojne bolnice u Vlaškoj... Fantomski su to projekti o kojima se sluša već desetljećima, a sve je manje onih koji vjeruju u njihovu realizaciju.