Zaključao bi referadu i onda odlazio u svoj atelje voditi borbu s praznim platnom

Kroz ruke Dubravka Mokrovića prošlo je tisuće studentskih indeksa iako je malo tko od njih znao njegovo ime, a još manje da se nakon zatvaranja referade bavi slikarstvom. Studenti su ga jednostavno zvali 'Brada' po gustoj bradi koju, kako je kazao, nije obrijao punih 40 godina.

Većinu djela daruje

Njegove slike danas krase hodnike Ekonomskog fakulteta, kao i brojne druge akademske institucije, a zasigurno su se našle i na zidovima nekih bivših studenata koji možda čak ni danas ne znaju da ih je naslikao 'striček Brada' iz bivše referade'. Mirovinu je dočekao kao šef referade na Hotelijersko-turističkom managementu, a kao slikar član je udruženja likovnih umjetnika i kritičara.

– Tek kada su prošle sve bedastoće mladosti krenuo sam s pravim slikanjem. S mladima sam ostao mlad i danas ne prođe dan kada se ne sjetim neke scene iz rada sa studentima kojima je fakultet bio zadnja stanica prije odlaska u svijet odraslih - prisjetio se Dubravko Mokrović. Kazao je da je znao da će postati slikar još u osnovnoj školi kada je osvojio nagradu za sliku.

– Do danas, vodim borbu s praznim platnom. Slikanje je intelektualni proces, ponekad to platno gledam satima, prije nego zamiješam ulje i počnem slikati – ispričao je Brada dodavši da se, kada nešto naslika, divi samom sebi. Poslije dva sata, kazao je, zapita se, kako mi se to moglo svidjeti?

– Onda sliku gledam, nadograđujem, s njome razgovaram. Potezi kista se ne smiju vidjeti, moraju biti mekani, iskreni, dio procesa stvaranja. Tek tad slika zarobi tu kreativnu energiju koja znači da će slika služiti za gledanje a ne samo kao teret zidu - objasnio je Brada, koji je većinu slika koje je naslikao - darovao. Rekao je da se od slikarstva ne može živjeti, no da dobro dođe kao dodatak na penziju.

Rocker u duši

S prvom izložbom krenuo je 2004. godine, otada do danas imao je 31 samostalnu izložbu u Hrvatskoj i inozemstvu, te više od 100 skupnih izložbi. Kao posebno dragu izložbu izdvaja onu u Palači Sponza u Dubrovniku koju je u tri tjedna posjetilo više od 20 tisuća osoba. U ateljeu danas provodi deset sati dnevno, a dok slika, u pozadini svira džez i Pink Floyd, jer ga takva glazba inspirira i opušta. Nekad je uz posao stigao i trenirati žensku nogometnu momčad 'Susedgrad', jer je i sam strastveni ljubitelj nogometa kojega je rekreativno igrao godinama.

Uz to, svirao je po bendovima s, kaže, danas "oronulim "rokerima, Juricom Pađenom u ZOO bandu i Vladom Kalemberom s kojim je išao u školu.