Zapušteno blago tvornice Sljeme može biti spomenik kulture

Napušteni kompleks nekoć čuvene sesvetske tvornice mesnih prerađevina Sljeme pretprošlog je tjedna bio u središtu pozornosti kada su vatrogasci zbog požara unutar jedne od hala pronašli plantažu marihuane. A one su se baš uklopile u krajolik na 33.000 četvornih metara usred kojih su se smjestili napuštene hale, hangari te dva strogo čuvana industrijska kompleksa; zgrada tvornice Sljeme i tvornica stočne hrane Sljeme, kojim smo se prošetali uz dopuštenje zagrebačkog Holdinga. Danas se Sesvečani samo prisjećaju kako je, kažu, od proizvodnje mesa, započete 1871. godine, živjelo cijelo naselje. Kraj proizvodnje nastupio je, podsjetimo 2006., kada su radnici kampirali 35 dana na Markovu trgu. A kada smo se prošetali golemim napuštenim kompleksom, bilo je teško za povjerovati da je nekoć tamo svakodnevno punom parom radilo oko 500 ljudi.

Povijest industrije

Napuštena zgrada uprave, restoran, tvorničke hale pune su starog namještaja, automobilskih guma, a i stara Playboyeva duplerica u napuštenom WC-u dio je kulisa. Na vrhu tvornice znak sa sljemenskim Jankićem koji nasmiješen maše mještanima, kao da se ništa nije dogodilo.

No, tek kada su nas Holdingovi čuvari odveli u drugi dio strogo čuvanog i ogradom omeđenog kompleksa nastupilo je iznenađenje. Velebni kompleks tvornice stočne hrane od nekoliko građevina od 30-ak metara povezanih s nekoliko prolaza u zraku kao da je iz nekog davno zaboravljenog vremena. Nadrealni krajolik od pustih visokih zgrada, uličnih lampi, drveća, dvometarske šikare, ogromnih silosa, zahrđalih razbacanih industrijskih traka, razbijenog staklenog zida... Na katovima, u hodnicima i labirintima sunce kroz prozore kosih krovova baca svjetlost na prašnjave i zahrđale, no još uvijek impresivne strojeve, fotelje, madrace, registre... Tu i tamo koji golub poleti uznemiren našim dolaskom.

Ulazimo u podrume s velikim stupovima. Tu su nekoć bili spremnici za stočnu hranu, a sada je dno poplavljeno vodom. Igra svjetlosti i sjene i tu se nastavlja u odrazu stupova na vodi.

Primjećujemo, iako Holding dobro čuva oba kompleksa te dio iznajmljuje tvrtkama kao poslovne prostore čime se pokrivaju troškovi održavanja, da su kradljivci željeza učinili svoje.

Nekada moderno

– Kada smo 2006. došli, bio je potpuni kaos. Smrdjelo je na meso i sve je bilo pokradeno, razbacano, prisjeća se Tada Cigić, direktorica Holdingovih robnih terminala, sadašnjeg vlasnika kompleksa. Sada se, iznajmljivanjem dijela prostorija, donekle pokrivaju troškovi održavanja, kaže.

– Grad je 2006. postao vlasnik zemljišta te ga prenio u Holdingov temeljni kapital. Grad, po mom mišljenju, tada nije imao kapaciteta za održavanje, pa je tvornicu dao nama – kaže Tada Cigić. Vrijednost zemljišta, 76.855.045 kuna, do danas se nije mijenjala. U to vrijeme, objašnjava, postojala je ideja da se sve nekretnine bivših tvornica, a u to spadaju i Zagrepčanka i Gredelj objedine. Holding je čak osnovao i tvrtke Centrum i Zagrebački centrum koje su trebale izdavati obveznice i naći zainteresirane investitore. Tada, 2006., bila je planirana izgradnja poduzetničke zone, te je dan oglas u novinama. Došlo je oko 300 ponuda. Pitali smo je zašto to nije uspjelo.

– Prvo je gradnja POS-ovih stanova bila prioritet, a zatim je nastupila kriza – objašnjava Cigić. Dodala je da bi tu, po njezinu mišljenju trebao, zbog blizine autoceste i željeznice, biti pokrenut proizvodni pogon. A mi se ne možemo oteti dojmu da impresivna zdanja stare tvornice zaslužuju nazivnik spomenika kulture.

– Na području šireg Zagreba postoji nevidljivo blago industrijske arhitekture iz perioda tzv. socijalističke modernizacije. Industriju su gradili vrhunski hrvatski arhitekti. Kreativno prožimanje složenog tehnološkog procesa proizvodnje i arhitektonske vizije nerijetko je stvorilo prostore koji i danas oduzimaju dah. Arhitekturu mesne industrije Sljeme nedovoljno je istražena i vrlo je vjerojatno da se radi o mnogim fazama od kojih su neke vrijedne zbog svojih stilskih osobina, kaže Marko Sančanin, iz udruge za istraživanja arhitekture Platforma 9.81.

U prilog tome koliko je kompleks zaboravljen ide i činjenica da smo kontaktirali sedam arhitekata koji se bave industrijskom arhitekturom, međutim nitko nije znao tko je autor zdanja.