'Zastave ne bi smjele biti kič, već simbol identiteta i ponosa grada'

Zastave su, kaže se, vizualni identitet zemlje koji svakako treba isticati i njime se ponositi. Istina je to, složili bi se mnogi, no treba biti umjeren u tome jer čega je previše, ni s kruhom ne valja. A jarbola i zastava, složit će se neki Zagrepčani, dizajneri i arhitekti, u gradu ima više nego što bi ih trebalo biti. Točnije, njih 150 na 27 lokacija.

“Kao ukras su višak”

Doduše, da unakazuju grad, posebice one koje su obješene za stupove javne rasvjete, kako ističe struka, većina ne želi komentirati javno. S druge strane, ima ipak onih koji protiv toga nemaju ništa. Zamjerka im je jedino što bi se novac uložen u to mogao usmjeriti u druge stvari, posebice sada kada je svaka kuna važna za obnovu Zagreba nakon potresa i poplave.

– Nemam ništa protiv jarbola i zastava. Očito je da zbog trauma iz devedesetih imamo potrebu isticati nacionalni senzibilitet. Volio bih da je izričaj nešto sofisticiraniji, odnosno da su jarboli i zastave dio neke sveobuhvatnije priče koja će, osim elementarnog nacionalnog naboja, pričati i priču o nekim sretnim i zadovoljnim ljudima koji žive u našem gradu. Bojim se, nažalost, da je ovo više priča koja sliči na priče u nekim zemljama u kojima su neke prolazne figure bitnije od onoga što je bilo prije njih i što će ostati nakon njih – govori arhitekt Damir Ljutić.

Kao ukras su višak, kaže dizajnerica Ira Payer, a s obzirom na to da godišnje na njihovo održavanje odlazi pola milijuna kuna iz gradske blagajne, taj bi se novac, smatra, mogao pametnije iskoristiti.

– Imam dojam da ih je puno, odnosno da ih ima sve više. U situaciji u kojoj je Grad trenutačno, nema sumnje da su nepotrebna dekoracija i sigurno je mudrije novac koji se troši za održavanje usmjeriti u neku stvarnu komunalnu potrebu – jasna je bila dizajnerica Payer.

Da se iz proračuna Zagreba novac od zastava i jarbola treba potrošiti na bitnije stvari, slaže se i arhitektica Marina Pavković, smatrajući kako je inzistiranje na suprotnome kontradiktorno i apsurdno jer se time samo još više frustrira stanovnike metropole.

– Zastave su dobrodošao simbol identiteta grada. Pod uvjetom da im je broj prikladno kontroliran i pozicioniran. U Zagrebu to nije tako. Već dulje vrijeme gradska vlast iritira ljude “prekomjernim granatiranjem” zastavicama. Pola milijuna kuna godišnje koliko ode na to, a jedva se skupilo 15 milijuna kuna za pomoć stradalima u potresu, u najmanju je ruku neukusno i krajnje neodgovorno. Iz perspektive prostornog brendiranja, postava zastavica na stupove rasvjete jednako je provincijalan čin kao i svojedobno postavljanje žardinijera s cvijećem na iste stupove na Jelačićevu trgu. One su simbol ponosa i s njima se treba odgovorno ponašati, a ne tretirati ih kao malograđanski kič – govori arhitektica.

I skupštinari se slažu

Pitali smo i zastupnike Gradske skupštine što misle o tome, a većina se složila sa strukom. – Generalno nemam ništa protiv toga, ali mislim da je to samo još jedan od načina kojima se odvraća pažnja s bitnijih problema. Bolje je, očito, gledati u zastave, negoli u razrušene fasade i poplavljene kuće – objašnjava HNS-ovac Tomislav Stojak, dodajući kako bi on s tih pola milijuna kuna, između ostalog, napravio dugoočekivano dječje igralište u Rudešu.

Ne smeta njihovo vijorenje i kićenje ni SDP-ovcu Zvani Brumniću, ali bi on taj novac potrošio na obnovu škola. Anka Mrak-Taritaš (GLAS) kaže da ništa ne znači što se grad “izglanca” izvana, dok trune iznutra, a Tomislav Tomašević iz Zagreb je naš! smatra da se pretjeruje s trošenjem gradskog novca na to te da bi on radije uložio u infrastrukturu, obnovu mostova, javni prijevoz... HDZ–ovac Kazimir Ilijaš, pak, kratko je istaknuo da vizuru grada treba njegovati, dokle god je to adekvatno i transparentno.