Dio odgovora na pitanje zašto je bilo loše na posljednjoj sjednici Skupštine podržati ishitren paket socijalnih mjera nalazi se i u prvom danu nove školske godine. Izglasane odluke za nabavu udžbenika svim Romima u Hrvatskoj, ali i Petrinjcima na račun zagrebačkog budžeta, koliko god se čine plemenitima, osjete i osjetit će naši školarci.
Istina, oni imaju bolje uvjete od djece u ostalim, naročito manjim gradovima Hrvatske, no moraju li se takve “nepravde” ispravljati iz zagrebačkog budžeta? Ne, jer novac lokalne samouprave, točnije Grada služi za razvoj isključivo Grada Zagreba, ne države, i u lokalnoj upravi, baš ni po jednom Zakonu nitko ne bi smio imao tolike mišiće da pokušava druge uvjeriti u suprotno.
Naročito ne onda, kada postoji svijest odgovornih da takvom odlukom plešu po, kako je to sam gradonačelnik Bandić rekao, oštrici noža. Ovako smo željeli ispasti veći i od nas samih, a takve ideje, ne zato što ih je bilo nemoguće smisliti, nisu na pamet pale gradonačelnicima, a ni zastupnicima Rijeke, Splita, Dubrovnika, koji također imaju visoke godišnje gradske budžete. S razlogom.
Zagrepčani su pak slušali argumentaciju: “Zagreb ima dovoljno novca za donacije i moramo pomoći.“ Ako imamo dovoljno novaca za donacije, to bi onda značilo da smo Zagrepčanima osigurali baš sve? Ne. Negaciju nameće prvi dan škole. Zato što nemamo novca za hitnu dogradnju škole izgrađene prije sedam godina u naselju Jelkovec, a već kapacitirane, mi 150 učenika 4. razreda ove školske godine šaljemo na nastavu u obližnju srednju školu. Nema mjesta za njih u njihovoj školi. Pa slušamo od pročelnika Ivice Lovrića da je to najbolje rješenje koje će trajati “samo” dvije godine. Čemu čekanje ako je Zagrebačka blagajna krcata pa doniramo milijune kuna? Ako smo imali novca, zašto su učenici u Odri na novu školu čekali točno 10 godina? I koliko ćemo, ako imamo novca, čekati jednosmjensku nastavu u školama obećanu lani? Predugo. Jer smo potrošili “višak” novca.
Zato sto je Hrvatska uzasno centralizirana. Da su ministarstva i sve ostalo razdjeljeni po Hrvatskoj bilo bi drugacije. Ovako je Zagreb postao novi Beograd.