Teška socijalna situacija, sve veće siromaštvo i strah od egzistencije u Hrvatskoj rezultiraju i većim brojem oboljelih od psihičkih poremećaja. U porastu su ovisnost o alkoholu i kocki te depresija koja najčešće pogađa one u radno aktivnoj dobi. Kao i u Europi i svijetu, tako je i u nas to jedan od ključnih javnozdravstvenih problema. Stotine tisuća ljudi svakodnevno se bore s nekim od spomenutih problema, a izloženi su i društvenoj osudi. Konkretna pomoć stiže sa zagrebačkog Jankomira, iz Psihijatrijske bolnice "Sveti Ivan", gdje je osmišljeno i provodi se suvremeno liječenje duševnih bolesti upravo s ciljem destigmatizacije, ali donijet će i uštede zdravstvenom sustavu jer je riječ o liječenju u dnevnim bolnicama i specijaliziranim ambulantama.
Podrška u klubu Zajedno
To znači da pacijent koji pati od alkoholizma, ovisnosti o kocki ili poremećaja u prehrani poput anoreksije dolazi u bolnicu u osam ujutro i odlazi isti dan u 16 sati. Za to je vrijeme svaki pacijent okupiran novim programima prilagođenima problemu od kojeg se liječi. Primjerice, o deset pacijenata s poremećajem u prehrani koji su krenuli u program brine se stručni tim koji uz psihijatre čine i psihoterapeut, psiholog, ali i radni terapeuti. Program je višemjesečni te se uz psihoterapiju provodi i radna terapija, a nakon prvog dijela slijedi intenzivniji tretman kad će pacijenti u Sv. Ivan dolaziti pet puta tjedno, svaki dan po šest sati. Dakle, nema ležanja u bolnici, a time ni nepoželjne društvene stigmatizacije.
– To je budućnost liječenja – kaže doc. dr. sc. Igor Filipčić, ravnatelj ove bolnice, gdje je organiziran i klub "Zajedno" koji je osmislio niz radionica te grupa podrške za pacijente. Na Jankomir tako dolaze profesori i studenti zagrebačke Muzičke akademije održavati koncerte te pisci i pjesnici koji gostuju na "literarnom četvrtku".
– Cilj je edukacija i pacijenta i obitelji, inzistiramo biti tim s pacijentom jer terapijski savez liječi. Trudimo se personalizirati i farmakoterapiju budući da nije svaki lijek za svakoga i treba naći onaj djelotvoran s najmanje nuspojava – opisuje dr. Filipčić.
Sedam programa
Jedan od ukupno sedam programa liječenja jest i dnevna bolnica za oboljele od Alzheimera gdje je pacijentima na raspolaganju niz okupacijskih terapija, npr. glazbena, ali i aromaterapija. Kako kaže dr. Filipčić, uveli su ionizatore s lavandom jer se pacijenti osjećaju ugodno zbog mirisa koji dokazano opušta... Uveli su i mobilne timove, što znači da njihovi liječnici odlaze na intervencije u druge bolnice ako se utvrdi da pacijent koji boluje od neke zarazne, maligne ili kronične bolesti zapravo ima i problem s depresijom, poremećajem ličnosti i sličnim. A upravo je ta populacija najranjivija.
– Ljudi su zapušteni i bolesni te se bolest kasno prepozna. Primjerice, u bolesnika s psihičkim poremećajem koji boluje od dijabetesa smrtnost je dva-tri puta veća nego u bolesnika koji nemaju psihički poremećaj – kaže je ravnatelj Filipčić.
Opasan tip opasnih namjera. Sve što govori, govori s figom u džepu. On je specijalizirao biologijsku psihijatriju, što znači da se specijalizirao za dilanje lijekovima. Psihoterapija njega ne zanima niti je za to educiran. Uguglajte "dr. Filipčić - najdoktor" pa pročitajte kakva iskustva imaju njegovi pacijenti s njim. Radio je na Rebru u ambulanti i odjednom postao ravnatelj Jankomira! Slizao se s vlašću, s crkvom i hop - kvantni skok. U članku za "Glasu Koncila" piše kako se ocem smije postati do 40-e ili... nikad! On će nekome zabraniti. S Rebra je slao ljude u ludnicu kao po traci. Kad se u Vrapču isprazni koji krevet, on pošalje kandidata koji mu taj dan padne pod ruku. Za ovo imam neoborive dokaze. Poslao je potpuno zdravu ženu kolima HP u Vrapče s naručenom dijagnozom i po nalogu doktorice kod koje je ova došla zbog problema s probavom. Žena nije imala pojma tko je on ni gdje je voze ni zašto. Tamo su je kljukali teškim psihofarmaticima da je jedva živa ostala. Izvukao ju je Pučki pravobranitelj jer su prekršili sva njezina prava i jer je njezino slanje u ludnicu bilo protuzakonito. Mogao je on smisliti bilo kakvu dijagnozu, ali je nije smio hospitalizirati pošto ništa nije "skrivila". U Jankomiru je otvorio nekakav laboratorij kako bi mogao eksperimentirati, a uvodi i novu metodu magnetne stimulacije mozga (čitaj elektrošokova). Tko zna kakva skrivena "iznenađenja" on još sprema. On voli iznenaditi ljude i uloviti ih nespremne. On će "liječiti" strah od egzistencije? A kako se to može liječiti? Mjesec dana nekoga kljukaš "lijekovima", malo ga izelektrošokiraš pustiš ga kući i on se više ne boji iako nema što jesti i čeka ga deložacija. Sve je to mutna voda. Tko zna što će se odvijati iza vrata njegove klinike. Volio bih da nikad više ne čujem da je on nekome upropastio život. Vjerujem da ima puno onih koji bi njega rado vidjeli u nekoj ustanovi pod nadzorom.