Želimo probuditi Tratinsku, mogla bi opet biti glavna trgovačka ulica

Dućani s cipelama, frizerski saloni, butici, cvjećarnice, poneki kafić. A pokraj svakog barem jedan zapušten, prašnjav prostor. Na nekima se vidi da traže novog vlasnika, dok drugi i ne pokušavaju. Na manje od kilometra u Tratinskoj ulici barem ih je tridesetak, ističe Saša Martinović Kunović, kustosica u Centru za kulturu Trešnjevka (CeKaTe).

– To je zaista velika brojka, posebice kada uzmemo u obzir da je riječ o ulici koja vodi do Trešnjevačkog placa i ima veliku ulogu u životu cijelog kvarta – smatra ona.

Šetnja u cik zore

Čini se da žila kucavica Trešnjevke ima ozbiljnih problema s kolesterolom. Stare fotografije pokazuju da je iza nje neki sasvim drugi život. Tratinska se na gradskim kartama prvi put pojavljuje 1887. i nekada su u njoj cvali obrt i trgovina. Vješti šeširdžije, postolari i željezari u svojim su radnjama izrađivali sve što je stanovnicima potrebno. Danas pak Trešnjevčani onamo zalaze samo ako prije placa moraju u banku ili su dobre akcije u second hand shopovima.

Osim neiskorištenog potencijala, trešnjevačku Pepeljugu, prekrivenu fasadama koje vape za obnovom, muči i nedostatak prostora za slobodno kretanje “cipelcugom”. Zvjezdana Soldo živi ondje već 45 godina pa se s nostalgijom prisjeća vremena kada je to bio pravi obrtnički kvart. Ipak, kaže da Tratinsku i danas smatra dobrim mjestom za život. Ne smetaju joj auti i tramvaji, već to što se biciklisti moraju naguravati s pješacima.

– Ako se već stalno promovira bicikliranje i smanjenje korištenja automobila, onda moramo osigurati i staze – objašnjava. Slaže se i Ksenija Habek Pavelić, koja je oduševljena idejom da se ulica u kojoj živi pretvori u pješačku zonu kroz koju bi prolazili samo tramvaji. Svjetski je to trend kojim se pokušava poboljšati kvaliteta života u velikim gradovima, a ideju je još sredinom prošloga stoljeća u SAD-u popularizirala newyorška novinarka i urbanistica Jane Jacobs, koja je uočila da se njihov razvoj često događa nauštrb lokalnog stanovništva te se zalagala za humaniji dizajn prostora. Njoj u čast, u metropolama cijeloga svijeta organizira se Jane’s Walk, besplatne lokalno organizirane šetnje koje okupljaju ljude radi zajedničkog uživanja u njihovim kvartovima. Jedna takva održat će se sutra, a počinje sat prije izlaska sunca. Jane’s walk: Tratinska se budi, cjelodnevnu kvartovsku feštu na otvorenom, organiziraju CeKaTe i projekt Mapiranje Trešnjevke s ciljem ponovnog promišljanja prostora zapuštene glavne ulice.

– Nije danas u Tratinskoj ugodno ni stanovati ni poslovati. Nakrcana je autima, za bicikliste i pješake mjesta nema. A nekada je bila glavna trgovačka ulica u kvartu. Ako je trebalo kupiti cipele, odjeću, dijelove za automobil, išlo se u Tratinsku, odnosno tadašnju Ulicu Rade Končara – objašnjava Vanja Radovanović iz Mapiranja Trešnjevke, koji će šetnjom u cik zore, u 5.45 sati, otvoriti Jane’s walk. Potom će se duž ulice od Cibone do Trešnjevačkog placa događati brojni kulturni programi, a cilj je, ističe, da Tratinska dobije novi sjaj.

– Ulica već ima alternativnu vibru. U njoj se nalaze tattoo salon i second hand dućani s rabljenom odjećom i pločama, antikvarijat, trgovina zdravom prehranom... Bila bi još živahnija da se otvori još dućana i pretvori u biciklističko-pješačku zonu. Cilj nam je i potaknuti građane da uzmu stvar u svoje ruke, pišu Gradu, surađuju s mjesnim odborima i aktivno sudjeluju u krojenju sudbine kvarta u kojem žive – objašnjava Radovanović.

Kad bi Grad dopustio...

U programu sudjeluju i neki od preostalih trgovaca i obrtnika Tratinske. Pred njihovim će se dućanima održati koncerti, izložbe, stand up nastupi... A uključila se i Vedrana Boroja Džanko, koja je početkom lipnja ondje otvorila cvjećarnicu.

– Tratinska nam se činila kao idealna lokacija jer je blizu centra, a opet u kvartu – kaže. “Nastupa” i Zoran Ante Jurić, vlasnik malog antikvarijata Trešnja, koji je uvjeren da ulica može postati najveći turistički market u Zagrebu.

– Kad bi Grad dopustio da ovo mjesto ispunimo suvenirima, predstavama, uličnim sviračima i galerijskim prostorima, dobili bismo destinaciju koja bi privukla brojne turiste – uvjeren je Jurić, koji bi i sam volio otvoriti muzej papirnate knjige gdje bi izložio djela na brojnim stranim jezicima. A želja će mu se, barem na jedan dan, sutra ispuniti.