Željezničarska kolonija od 1927. godine u Maksimiru

U istočnom dijelu Maksimira, između stadiona i željezničke pruge (Branimirove ulice), smjestilo se naselje koje je sagrađeno 1927./1928. godine radi rješavanja stambenog pitanja radnika "Direkcije državnih željeznica".

Naselje nastaje na tada još neizgrađenom prostoru periferije grada, a gradi se vrlo brzo zbog niza poreznih olakšica kojima je gradnja bila poticana. Kolonija je u cjelini izdužena oblika s javnim objektima smještenim na Kažotićevu trgu i dječjim igralištem na Zoričićevu trgu. U istočnom dijelu naselja u šest nepravilnih blokova nalaze se, uglavnom koncipirane u nizu te s vrtovima, 32 tipizirane stambene jedinice s ukupno 145 stanova za željezničare, a u zapadnom dijelu istodobno s kolonijom počele su se graditi privatne obiteljske kuće s vrtom.

– Iako smo bili na periferiji, imali smo sve što je trebalo poput velike trgovine, a u neposrednoj blizini bio je vlak (zvan Zec) kojim smo za nekoliko minuta stizali do središta grada – prisjeća se Marija Wernig, kći željezničara koja je odrastala zajedno s naseljem i čije fotografije svjedoče o počecima kolonije 1930-ih. Osim trgovine, od predviđenih javnih objekata sagrađen je dominikanski samostan s kapelicom, a škola arhitekta Ivana Zemljaka sagrađena je 1932. sjeverno od kolonije u Jakićevoj ulici. Sjeverno krilo samostana dograđeno je 1930., a južno teško oštećeno u bombardiranju u veljači 1944. kada je pogođena i škola. Uz samostan je 1971. sagrađena i crkva Kraljice svete krunice. Kolonija je danas zaštićeno kulturno dobro.

>>Sa tri mlade lisice i isto toliko sova otvoren je 1925. zagrebački ZOO