Ako želiš biti sretan jedan dan, odspavaj. Ako želiš biti sretan jedan tjedan, oženi se. Ali ako želiš biti sretan cijeli život, radi posao koji voliš. Govorio je tako, prisjeća se njegova kćer Andrea, Pavao Cajzek, jedan od najvećih Večernjakovih fotoreportera, ali i fotografa općenito.
Govorio, a tako i živio. Jer upoznao je kroz svoj posao, govori Andrea Mimica, svakog u gradu.
– Preko njega isprepletali su se životi svih ljudi. Oni “obični” davali bi mu pristup svakodnevnim mjestima i situacijama koje bi mogao ovjekovječiti kao kroničar Zagreba, dok je on meni dao pristup velikim umjetnicima i poznatim ljudima tog vremena – govori Andrea Mimica prisjetivši se kako je sjedila u krilu Gustava Krkleca, koji joj je čitao “Majmuna i naočale”.
Da ne postoji osoba koja Pavla Cajzeka nije voljela te mu se pomalo i divila, kažu i kolege fotoreporteri.
– Kad sam ja počeo raditi, on je već bio u mirovini. Često bi, međutim, dolazio u redakciju, ali nikad nije bio napadan ili dijelio savjete. Štoviše, nekako kao da je posebno pazio da nikome ne smeta – rekao je fotoreporter Siniša Hančić, kojem je posebno drago što je Cajzek 2004. uvršten u Kuću slavnih hrvatskog fotonovinarstva.
Po njemu je nazvana i nagrada Hrvatskog novinarskog društva, a u vrijeme svog djelovanja u Večernjaku, od 1959. do 1985. godine, snimio je više od deset tisuća fotografija. Prvu samostalnu izložbu Cajzek, kojem se na današnji dan obilježava 18. godišnjica smrti, imao je tek 1994., na 900. obljetnicu grada.
>> Ugled Večernjeg stvorili su vrhunski profesionalci. Ovo su samo neki od njih