U jednom su kutku divovske difenbahije i benjamini, u drugom kaktusi, ljubičice i ljiljani, a preko rukohvata stubišta propinje se tropska povijuša. Kada uđete u tu oazu zelenila, lako ćete pomisliti da ste zalutali u botanički vrt, a ne u zgradu u Ulici Božidara Rašice 1 na Gredicama. Za cvjetno stubište koje izgleda kao iz bajke glavni je “krivac” stanarka Marinka Stilinović.
Nema tko ne lajka
– Kad sam prije 20 godina s Raba došla u Zagreb, sa sobom sam donijela asparaguse i još neko cvijeće. Kako smo preuređivali stan, bilje sam iznijela van, a kad je majstor otišao, suprug mi je rekao: “Nećeš valjda sve to vratiti!”. Tako je dio cvijeća ostao vani – kroz smijeh se prisjeća 59-godišnjakinja.
Kada su susjedi primijetili da je njihova sustanarka vješta u uzgoju cvijeća, počeli su joj nositi svoje biljke kako bi ih “ozdravila”. Kako je bilje bilo na hodniku, kad bi niknulo novo lišće i biljka izrasla, susjedima se svidjelo kako stubište izgleda pa biljku više nisu željeli vratiti u stan. Tako je, malo-pomalo, Marinka Stilinović svojim i cvijećem susjeda počela ukrašavati cijelu zgradu, pa zelenila ima posvuda, od podruma i prizemlja pa sve do četvrtog kata, po stubištu, na policama na zidu, rukohvatu...
– Nisam ni znala da to imam u rukama. Jedna mi je susjeda prije pet godina donijela nešto nedefinirano, u lončiću. Po knjigama mi se učinilo da je to benjamin. Presadila sam ga u keramički lonac i nakon dvije godine potpuno je ozdravio i sada ima dva metra – sa zadovoljstvom govori Marinka Stilinović.
Od datulja koje je jela izrasle su palme, a skromna “botaničarka” kaže kako je tajna u tome što se trudi da bilje bude u što prirodnijim uvjetima. Na svoje cvijeće ponekad i povisi glas, ali uglavnom mu tepa.
Odmah sve brige nestanu
– Pomažu mi i susjedi koji izrađuju tegle i police, kupuju zemlju... Biljke kao da me navode i govore mi što hoće, a što neće. Mogu se osjećati i najjadnije na svijetu, ali kad prošećem zgradom i počnem pjevušiti svom cvijeću, sve brige prođu. Ne znam do čega je, možda im odgovara frekvencija glasa. Uglavnom pjevušim neku nepoznatu melodiju – otkriva Marinka Stilinović, zbog čijeg su umijeća porasle i cijene stanova u zgradi.
U "mojoj" zgradi kradu sadnice pa smo im za uspješnu krađu postavili ujetno lišće među pravo __ I to su isčupali, a kad su shvatili da je ujetno vratili su nazad. __ Sad imamo mira, jer misle da je biljka umjetna. __ Svakih nekoliko mjeseci smo kupovali po biljku - 10 - 20 kuna __ Koliko su "očajni" bili takvi lopovi kad su krali ukrasne biljke, a ne žele krasti umjetno lišće