Blatnjavim, uskim kolnikom s rupama i zakrpama stiže se u Novi Petruševec. Kao što neugledna cesta prati prugu, rijetke automobile koji ovuda prolaze prate kudravi psi bez markice. Prije dvije godine naselje na rubu grada bilo u fokusu javnosti jer je pokojni gradonačelnik Milan Bandić odlučio da u prenamijenjenu poslovnu zgradu naseli Rome iz derutnih baraka Plinarskog naselja. Dvije godine su prošle, a obitelji koje su ovdje pronašle svoj dom više nitko ne spominje.
Svi na rođendanu
U sivo svibanjsko jutro zgrada se na prvi pogled čini napuštenom. Uokolo su parkirani kombiji i automobili bez registracija, a pokraj njih potrgane dječje igračke i namještaj, ostaci nečijih dnevnih boravaka. Kada se priđe nešto bliže, iz poslovnih prostora adaptiranih u stanove začuje se glazba i cika djece. Njihove prve susjede, svekrva i snaha Vesna i Mirjete Milanović zajedno piju prvu jutarnju kavu. Kada su se Romi ovdje doseljavali, kažu, dio starosjedilaca je prosvjedovao. I one su u početku bile zabrinute, no odgajane su, kažu, tako da ne sude ljude po vjeri, boji kože i nacionalnosti pa su novopridošlice prihvatile vrlo brzo. A i drugi su susjedi s vremenom shvatili da nisu imali razloga za strah.
– Ovo je malo naselje, svi se poznajemo. U zgradi živi dvadesetak romskih obitelji i susjedi su nam kao i svaki drugi. Pozdravljamo se na ulici, moji se unuci s njima svaki dan igraju – govori nam baka Milanović. Prije korone, dodaje, njezin je unuk Patrik slavio rođendan i pozvana su sva djeca iz kvarta.
– Nabavili smo im trampolin na napuhavanje i cijeli dan su zajedno skakali, jeli, pili, družili se... Bilo im je super – veselo će ona. Romska djeca s njezinim unucima idu u školu, a kada dođe do dječjih svađa, kaže, rješavaju se bezbolno. Potvrđuje to i Mirjete, majka trojice dječaka koja se nakon udaje doselila iz Novog Zagreba.
– Djeca su nevina, nije ih briga za podjele – ističe. I ona je, kaže, zadovoljna susjedima, no smatra da obrazovne institucije ne čine dovoljno za romsku djecu.
– Mnogi ne završe osnovnu školu, koja je obvezna za sve. A i romskim obiteljima treba više prostora nego ovih 60-ak kvadrata koje imaju u zgradi jer nerijetki imaju više od desetero djece – ističe Mirjete. A da su uvjeti u kojima žive, blago rečeno, skučeni, uvjerili smo se i sami kada smo pozvonili na vrata obitelji Bajrić. Bračni par Tihana i Smajo ugostili su nas u svom skromnom, ali lijepo uređenom domu koji je mirisao na svježe oprano rublje. Iz druge sobe znatiželjno nas je mjerkalo njihovo desetero djece. Treća je prostorija prazna jer se u njoj ne može spavati zbog vlage, objašnjavaju nam supružnici pokazujući strop taman od pljesni. Zbog vlage, kažu, gotovo svi su dobili astmu pa sada moraju koristiti pumpice. Problem su i kupaonice u kojima su već prvih mjeseci popucale pločice, a muku im zadaje i kanalizacija koja često poplavljuje. Ipak, na smještaj se ne žale. Prije Petruševca, kažu, živjeli su među štakorima i žoharima u Plinarskom naselju. U usporedbi s time, kaže Tihana, ovo je penthouse sa pet zvjezdica. No, problem im stvaraju, dodaje, neki susjedi.
– Kada su nas selili ovamo, u jednoj su zgradi spojili ljude koji se prije toga nisu mogli smisliti. Naša djeca idu u školu i želimo da uspiju u životu. Ne učimo ih da svoje probleme rješavaju šakama, no u obiteljima mnogih naših susjeda nije tako – objašnjava. Život u zgradi, dodaje, sve je samo ne miran. Zidovi su tanki pa glasna glazba odjekuje do ranih jutarnjih sati, djeca su im često žrtve vršnjačkog nasilja, a situacija s koronom samo je pogoršala stvari jer mnogi ostaju bez posla i prisiljeni su ostati kod kuće.
– Ima onih koji rade probleme, a na kraju svi stradamo zbog toga. Najgori su tinejdžeri koji se prave važni – govori Smajo.
Kaos kad padne mrak
Hrvatske obitelji, dodaje, žive na gornjem katu zgrade i s njima nemaju nikakvih problema.
– Oni su nam kućni prijatelji. S Ivanom i Tonkom svaki dan pijem kavu, Tinin Dino i naš Ibi su nerazdvojni. Djeca nam zajedno odrastaju – ističe Tihana. No, kada padne mrak, kaže, uokolo zgrade zavlada kaos.
– Najmanje ga rade Romi iz naše zgrade, već dođu oni iz Kozari puteva i okolnih naselja – ljutita je ona. Zbog dobrobiti djece pak, Bajrići su u fazi preseljenja, a Grad im je, kažu, obećao kućicu na Trnjanskom nasipu.
Iz prve ruke gospoda koja se promovira kao nekakvu super ljudi imaju kriminalnu povijest.A te pridošlice treba pretresti jer su mahom kriminalci!!!A novinar koji je radio članak nema pojma gdje se nalazi to sad nemirno naselje!!Bandića sad nema i sad bi trebalo da se svi mi koji radimo i plaćamo porez i brinemo za svoju djecu sažalimo nad neradnicima i da sve poplacamo kaj ekipa troši na teret državnog i gradskog proračuna!!Pazi ovo 23000 kn za struju pa kaj ti uzgajaš koku a ne marihuanu u stanu????Voze se limuzine ali nebi se radilo,pametno ali to tako više neće ići nema više Bandića!!!!!