Život na livadi nije za slijepog psa, a Bleki vidi još samo sjene

Kad se prije dvije godine pojavio na jednoj zagrebačkoj livadi na kojoj se igraju psi sretnici, oni koji imaju svoje vlasnike, dali su mu ime Bleki. Veliki pas nalik na križanca karelijskog goniča, velika srca i dobrog ponašanja, nikad s njim nije bilo problema. Svidio se svima, i ljudima i psima. Osjetio je to vjerojatno i Bleki, jer od tada svaki dan dolazi na istu livadu.

Tužan na rastanku

– Stiže kad i mi, oko 9 sati, družimo se, igra se s nama i s našim psima, nahranimo ga. I najtužniji je kad mi odlazimo kućama – priča gospođa Zora, jedna od vlasnica pasa koja pozna Blekija otkad se pojavio. Ima on svoj dnevni ritual, kaže gospođa Zora. Nakon livade odlazi do jedne od zgrada, tu spava u brlogu pod stepenicama. Kod obližnjeg restorana čeka kuharice koje mu serviraju ručak. A večeru obično dobije ispred dvorišta jedne od obiteljskih kuća. U jednom je prošlog ljeta proveo tri tjedna, no onda je opet završio na ulici. Snalazi se na njoj Bleki sasvim dobro, zna on napamet ceste, livade, dvorišta. I zato su svi koji se o njemu brinu teško primijetili da Bleki sve slabije vidi.

– Bleki ima zelene mrene na oba oka i čini mi se da vidi još samo sjene – kaže njegova dobra vila. Potrči Bleki i za pticom, za lopticom kad trče i drugi psi. A ulicu prelazi držeći se uz ljude.

– Blekija je udario auto, nije ništa strašno. Primijetili smo da oprezno hoda dok mu je pod šapicama asfalt, a kad osjeti travu onda veselo potrči – opisuje gospođa Zorica. Dodaje da se nikad nije posvađao ni s jednim psom, a posluša sve što mu se kaže.

Voli poslastice

Najviše voli kad se na livadi dijele nagrade, uvijek strpljivo čeka da dođe na red. Ima Bleki i svoju ogrlicu, zna šetati i na povocu. Imao je i ogrlicu za zaštitu od krpelja, ali ne zadugo, netko ju je uzeo.

– Ako je lutalica, ne znači da njega krpelji ne grizu – ogorčena je gospođa Zora. Svjesni su, kaže, da livada nije mjesto za život psa, a posebno ne slijepog psa. Bleki će uskoro na pregled kod veterinara, da vide može li mu se nekako pomoći, mogu li se mrene ukloniti. U međuvremenu, uz pomoć udruge, traže mu dom. Za početak može i privremeni, u kojem bi čekao svoje udomitelje. Nije Bleki izbirljiv, rado će prihvatiti dvorište, spavati u kućici, garaži ili ispod stepenica. Samo treba ljude koji će prepoznati njegovu skromnost i dobrotu, koji će ga voditi u šetnju i na druženje sa psima, jer to bi mu sigurno nedostajalo. Ako možete pomoći slijepom Blekiju, javite se na 091/53-83-974.