Uživanje na suncu s kavom u ruci i u tišini vlastita balkona u njihovoj je zgradi nemoguća misija. Stanari Vrbika godinama traže postavljanje bukobrana uz sjevernu stranu Slavonske avenije. Još se, kažu, ne mogu naviknuti na buku koja dopire s te prometnice i konstantna je, ističu – od jutra do mraka.
Kako bismo provjerili premašuje li ta buka granice dopuštenog, otišli smo s licenciranim mjeriteljem buke Zijadom Lelićem iz tvrtke Gis-prom na adresu Vrbik 31A.
Žali što živi uz Slavonsku
Prijepodne, i to dok nije prometna špica, buka je bila čak 13 decibela veća od dopuštenih 55 dB na otvorenom prostoru, u mješovitoj zoni koja je pretežno stambena.
– S obzirom na izmjerenih 68 decibela, na njihovu je balkonu, primjerice, kao u bučnom kafiću u kojem svira glasna glazba i čuje se žamor ljudi – objasnio je Lelić.
– Živim ovdje već osam godina i svakim danom sve više žalim što sam tu. Ponekad se nadam da ću se samo probuditi i kako ta cesta više neće biti tu. Ne možemo ni spavati. Gotovo svaku noć trzne me nečije divljanje na cesti – kazala je stanarka Jasenka Žunić i dodala da se svih 35 stanara svakodnevno žali na buku.
U stanu na drugom katu zgrade zabilježili smo 45 dB, što je čak deset decibela više od dopuštenih 35 dB unutar prostora, a u poslijepodnevnim i večernjim satima vjerojatno bi se i udvostručili. Ništa drukčije nije ni u Paškoj ulici 14 uz prometnu petlju na Sigečici.
Živim ovdje već osam godina i svakim danom sve više žalim što sam tu. Ponekad se nadam da ću se samo probuditi i kako ta cesta više neće biti tu. Ne možemo ni spavati.
stanarka na Vrbiku, blizu Slavonske
– Mi na svome balkonu ne možemo ni na mobitel razgovarati od buke. Najveća je prometna špica od 14 do 18 sati, ali redovito nas ujutro oko 4.30 sati probude kamioni. Ne možemo normalno razgovarati ni gledati televiziju ako su otvoreni prozori ili balkon. A da vam ne govorim koliko prašine i smoga izvana uđe – požalila se stanarka Maja Čopor, koja živi na drugom katu.
Od viška decibela, naime, Zagrepčane ukupno štite samo dva bukobrana, onaj na Ljubljanskoj aveniji i na Laništu na Jadranskoj aveniji.
Akcijski plan
– Bukobran na Laništu nije napravljen kako treba niti je postigao svoj cilj pa se ljudi i dalje žale – komentirao je Lelić te istaknuo da je sramota što metropola još nema izrađenu stratešku kartu buke.
Iz Grada Zagreba pak kažu da je karta dovršena u ožujku i da će javnost o rezultatima biti pravodobno obaviještena.
– Na temelju spomenutih rezultata, nakon provedene javne rasprave, Grad će izraditi konfliktnu kartu buke koja će pokazati najugroženija područja i odrediti akcijski plan za postavljanje bukobrana – najavio je Marijan Maras, pročelnik Gradskog ureda za energetiku i zaštitu okoliša.
Eto zašto Hrvati ne zaslužuju lijepe stvari. Ono što je u svijetu normalno (smanjivanje razina buke u gradskim područjima) kod nas se gleda kao nešto nepotrebno i luksuzno. Svaki članak koji se konačno bavi nekim konkretnim problemom i predlaže pozitivni pomak se sustavno pljuje jer, eto, Hrvat je sretan dok god su svi oko njega nesretni. Hoće se smanjiti buka? Smiješno, nek se ljudi nauče trpjeti. Uređuje se biciklistička staza i nogostup? Budalaština, neka hodaju okolo. Gradi se park? Bacanje novaca, ak hoće zelenilo nek idu na selo. I onda se pitamo zašto smo tu gdje jesmo...