Žalosni petak za žrtve pedofilskih skandala

Lijepo je prije par dana nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić rekao kako svatko mora prijaviti pedofilski nasrtaj ako za njega dozna. Bez obzira o kome se radilo. No, te njegove riječi samo su deklarativna osuda pedofilskih skandala i zlodjela, jer upravo je on sam svojedobno imao priliku stati na glavu nečemu sličnome što se događalo praktički ispod njegova krova.

Radi se, naravno, sjetit ćete se, o slučaju Brezovica, koji je, upravo zbog zataškavanja i prikrivanja, guranja problema pod tepih i glave u pijesak, dobio takve dimenzije, da je nanio golemu štetu ne samo žrtvama spomenute afere, nego i samoj Crkvi, kao uglednoj i značajnoj instituciji.

Osim glavnih aktera te priče, najveću krivnju za sve što se događalo u Brezovici snosi upravo aktualni zagrebački nadbiskup, koji je na svoju adresu dobio priličan broj pisama zabrinutih vjernika i župljana, koji su koješta čuli da se događa u Brezovici, što mu je trebao biti samo povod za intervenciju i provjeru njihovih navoda. No, kada je nakon toga dobio upozorenja da se u Brezovici događaju grozote od nekih  crkvenih institucija, kao i od nekih svojih kolega, nipošto nije smio oklijevati i čekati da se problem riješi sam od sebe. A upravo je na to računao - Brezovica će se riješiti sama od sebe. Jer, utjecajna ravnateljica Brajša oboljela je od opakog tumora i nitko nije računao da će se izvući...

Dakle, preporučivši da se slučajevi pedofilije moraju prijaviti vlastima, tj. policiji, Bozanić je zaboravio pritom da bi prvo sebe trebao prijaviti. I to ni više ni manje, nego vojničkim rječnikom govoreći, po tzv. zapovjednoj odgovornosti. Ona pak ima svoju težinu i u kanonskom pravu, pa je Bozanićeva odgovornost za Brezovicu, ako se gleda i tim očima, praktički dvostruka. No, on će se radije držati puke deklarativnosti i praznih riječi, premda ona u sebi nose grijeh propusta baš kao i neka učinjena
(zlo)djela.

Crkva zna okajavati i tu vrstu grijeha. Štoviše, tuđih grijeha. Čini to upravo ovoga petka požeški biskup mons. Antun Škvorčević u Jasenovcu i Staroj Gradiški. On se, čim je uspostavio mehanizme upravljanja biskupijom, bacio na uspostavu nečega što će prijeći u tradiciju iz godine u godinu, tj. svakog ‘žalosnog petka’ kada cijela njegova biskupija po naputku pape Ivana Pavla II. pokornički moli na Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika. Žrtve pedofilije su također žrtve, poput onih iz Jasenovca, Stare Gradiške ili bilo kojeg drugog totalitarističkog stratiša.

No, premda one nisu žrtve sustava, nego pojedinaca (kojima sustav može poslužiti tek za zaštitu), ne smije ih se svoditi samo na deklarativnu zaštitu. Nego i konkretnu. U čemu je upravo kardinal Bozanić zakazao. Pa da i on skoči ovoga ‘žalosnog petka’ do Jasenovca i Stare Gradiške ne bi bilo zgorega. Zašto se, ondje, ne bi molilo i za žrtve pedofilskih slučajeva, kako bi se nekome pročistilo pamćenje, koje je, ovih dana kada se dekadentna struktura nekih europskih crkava raspada, očito kod nekih važnih ljudi u našoj Crkvi zakazalo.