Zapravo je SDP dobro prošao, a HDZ loše

Nikad mediji i analitičari nisu iznijeli toliko diskutabilnih pa i promašenih teza kao nakon ovih izbora. Imajući na umu sve što su Zoran Milanović i vladajući učinili uoči izbora da ih izgube, od potpore Ruži Tomašić do odbacivanja 15.213 glasova Ivana Jakovčića, zatim da su i statistički gledano od 28 lista sastavili uvjerljivo najgoru, SDP je s partnerima pretrpio uistinu “strašan” poraz osvojivši 5876 glasova manje nego pobjednička lista. Sedmero s SDP-ove liste dobilo je ukupno 2491 glas manje od Jakovčića!? Tih sedmero kandidata vladajućih dobilo je tek nešto više glasova od Akcije mladih!? Kad se tomu doda gospodarska situacija, osobito rast nezaposlenosti, rezanje plaća u javnom sektoru, iritiranje aferama, SDP je zapravo ostvario fenomenalan rezultat. Usto, imaju dvojicu najvećih dobitnika ovih i po tomu nakaradnih izbora, Marina Baldinija i Olega Valjala, koji idu u Europarlament s osvojenih jedva nešto više od tisuću glasova. Valjalo je osvojio manje glasova nego Jovan Ajduković s liste Naše stranke i Nove srpske stranke koja je 22. po broju osvojenih glasova.

Doduše, nikad nećemo doznati koliko je glasova SDP-ova lista dobila zbog obećanja da će iznos plaće iznad saborske uplaćivati u Zakladu Ana Rukavina. Spominjanih 8000 eura plaće imao je ponajveći utjecaj na nemotiviranost osiromašenog dijela birača. Usto, svijest da je riječ o jednogodišnjem mandatu i beznačajnom utjecaju naših predstavnika na europsku politiku, te povratno koristi za nas, pretjerane su ocjene kako su ovi izbori debakl hrvatske politike. Ovi izbori malo ili gotovo ništa ne govore o percepciji politike u Hrvatskoj, ali i o našem odnosu prema Europi. Uvjerljivo prevladavajuća ideja ovih izbora bila je velika plaća i birači nisu nalazili interes da sudjeluju u toj, kako su doživljavali, farsi demokracije. Osim stranačkih aktivista, simpatizera i klijentelista. Kad se njih i obitelji izuzme, zapravo je na ovim izborima glasovalo vrlo malo neopredijeljenih. Kad se HDZ-u oduzmu glasovi Ruže Tomašić, očito je da za tu listu nisu glasovali ni svi hadezeovci. Iako nema dvojbe da su oni organiziraniji i brojniji, pa i discipliniraniji birači. Rezultati koje su ostvarili osobito Jozo Radoš, Ivan Jakovčić (pa i Nela Sršen) ili Miroslav Rožić govore što znači kombinacija stranačke discipline i istaknutih imena. Uoči izbora besplatnu reklamu dobili su, u SDP-u Sandra Petrović Jakovina (treća esdepeovka sa 3853 glasa) te drugi kod Laburista Damir Hršak sa 3714 glasova. Stranačka discipliniranost uz ovako skroman odaziv pokazala se na prvi pogled kao gubitak za politiku, ali ipak bio je to dobitak za SDP i HDZ. Kad se uzme da su ćirilica, spolni odgoj, sukobi esdepeovaca s Crkvom... išli HDZ-u na ruku, Karamarko baš i nema razloga za pretjerani optimizam. Njegov dobitak, kao i SDP-ov poraz samo su psihološke naravi. Moglo se očekivati, a rezultati su to i pokazali, da su za ove izbore bila bitna imena. Čak oko 72 posto birača odlučilo se za neko ime na listi HDZ-a i oko 71 posto na listi SDP-a. Jedino kod Akcije mladih i Zelenih zajedno birači su tek neznatno više preferirali listu nego kandidate. I ti podaci pokazuju da se iz rezultata ovih izbora ne mogu izvlačiti baš nikakvi zaključci o mogućim ishodima lokalnih izbora koji će kudikamo više ovisiti o umješnosti koaliranja, u čemu je Karamarko na ovim izborima pogodio s Ružom Tomašić, trećom “strankom” ovih izbora, za čiji smo PR dali 85 milijuna kuna.