Kada jedna osoba ponudi političaru glasove birača u zamjenu za dobivanje nekog, primjerice građevinskog posla za određenu tvrtku, onda je taj ponuđač mafijaš. Kad jedan političar ponudi drugome prelazak iz jedne u drugu stranku, onda je to normalna promjena razmišljanja i odnosa prema dosadašnjoj stranci. A, kada bi za kupoprodaju, jer o tome je riječ, političara oni bili kažnjavani po protumafijaškim zakonima?
Jer, upravo se to događa. Političaru se ponudi prelazak iz jedne u drugu stranku uz obećane ili već isplaćene usluge. Za takvo kazneno djelo, jer je riječ o kaznenom djelu, a ne o prekonoćnoj promijeni stranačke ideologije, mogao bi biti optužen i Silvio Berlusconi.
Bivši senator Sergio De Gregorio bio je dva mjeseca u istražnom zatvoru i nagodio se, preventivno, za zatvorsku kaznu od 20 mjeseci nakon što je priznao da je dobio tri milijuna eura od Berlusconijeva posrednika Valtera Lavitole za prelazak iz stranke Italija vrijednosti, koju je osnovao bivši sudac protukorupcijske istrage nazvane Čiste ruke Antonio Di Pietro, koja je 2006. bila u koaliciji lijevog centra premijera Romana Prodija, za prelazak u desni centar. Tim prelascima pojedinih parlamentaraca iz lijevog u desni centar, Prodi je izgubio parlamentarnu većinu i 2008. podnio je ostavku. U tom parlamentarnom sazivu (od 2006. do 2008.) boju stranke promijenilo je 120 parlamentaraca.
– Zar stvarno mislite da su svi iz neke ljubavi prema Berlusconiju prešli u njegovu stranku? – pita sada Sergio De Gregorio govoreći o svome susretu u palači Grazioli u Rimu s Berlusconijem, nakon kojeg je odmah dobio tri milijuna eura.
– Lavitola (sada je u zatvoru op. a.) dao mi je dva milijuna eura u gotovini, a ostalo u obrocima od 200 do 300 tisuća eura – kazao je De Gregorio istrazi u Napulju.
Koordinator Berlusconijeve stranke Narod sloboda Denis Verdini opovrgava navodnu kupoprodaju bivšeg senatora De Gregorija. Verdini, poslovni čovjek, veliki Berlusconijev prijatelj i parlamentarac navodno stoji iza svih prelazaka parlamentaraca iz lijevog u desni centar. Zapravo, čudno je to što je Sergio De Gregorio dobio keš.
Kako se plaćaju prelasci iz stranke u stranku? Prvo, sadašnji izborni zakon za koji svi, pa i onaj koji ga je sastavio političar Sjeverne lige Roberto Calderoli, kažu da je “svinjarija” i obećavaju ga izmijeniti, ali ga ne mijenjaju jer im takav odgovara, omogućuje čelnicima stranaka izbor ljudi koji će ući u parlament. Parlamentarce ne biraju birači, nego čelnici stranaka. Dakle, čelnik stranke parlamentarcu za prelazak u njegovu momčad prvo obećava ponovni izbor u parlament, a to znači ne samo sigurnu visoku plaću, stranački novac, plaćene sve bakanalije nego i zajamčenu visoku mirovinu.
Drugo, dobivaju novac. Rijetko kad je to gotovina, na ruke. Uglavnom se osniva nekakav fond. Primjerice, želim proučavati utjecaj mjeseca na rast mišjeg repa i za takva izučavanja mi je potrebna zaklada. Osnivam, dakle, zakladu za izučavanje utjecaja mjeseca na rast mišjeg repa (takvo sam ime naveo jer se nadam da zaklade s takvim imenom nema, a tim sam se imenom koristio uvijek kad sam htio kazati da je riječ o nečem potpuno nepotrebnom, op. a.) i na njezin račun dobijem tri milijuna eura, koliko je dobio De Gregorio. To je državni novac koji je preko parlamentarnih komisija, a u kojima stranka koja me kupuje ima većinu pa odobrava sve što joj gazda kaže, namijenjen za važno istraživanje, ono o utjecaju mjeseca...
Takvu je kupoprodaju teško dokazati, a i ako se dokaže, nije kažnjiva jer novac nije dan izravno na ruke, nego u zakladu. To što osnivač te zaklade raspolaže s tim novcem kako želi, nije bitno. Kada bi se samo neke riječi izmijenile, primjerice, parlamentarac u mafijaš, onda bi se parlamentarcu za isti “posao” kupoprodaje sudilo po protumafijaškim zakonima. Dakako, po Ustavu parlamentarac ima pravo promijeniti mišljenje i stranku, ali rijetko kada to čini iz časnih razloga.