Zar su menadžerski ugovori sveto pismo

Piloti, stjuardese i Croatia Airlines naglo su nestali s radara medija. Piloti su se predali, stjuardese popustile, a uprava postignutim uštedama može nastaviti restrukturiranje o kojem ovisi opstanak nacionalne zračne kompanije. U jeku štrajka i javnost se polarizirala. Dok su jedni branili plaće i prava stjuardesa i pilota, mnogi su se složili s premijerom Milanovićem da je na sceni borba za opstanak kompanije i zdrav razum. Lako se složiti s premijerovom mudrošću, a također i sa stavom ministra Siniše Hajdaša Dončića kako radnici ništa nisu krivi, nego bivše uprave i politička uhljebljenja koja su Croatia Airlines dovele do ruba bankrota. Odmah se sjetimo nekadašnjeg direktora CA Ivana Mišetića koji je Ivi Sanaderu poklanjao zrakoplovne karte. On je pak uz astronomsku plaću imao takav menadžerski ugovor da mu je otpremnina pišljivih 3,2 milijunčića kuna. Bilo je tu i skupocjenih automobila, poslovnih kartica... Proporcionalno rastu gubitaka kompanije rasla su primanja i množile se stavke raznih dodataka u menadžerskim ugovorima. Tada su u Nadzornom odboru sjedili i vrsni zrakoplovni i ekonomski eksperti Miomir Žužul, Antun Vrdoljak i Bianka Matković. Letjeli su besplatno cijelim svijetom i proučavali razlike između boeinga i airbusa te kako rade stjuardese u Lufthansi. Zanimljivo je i da je NO CA jedan od najvećih u državi. Ima čak 13 članova i svi dobiju neku naknadicu. I tada su piloti i stjuardese štrajkale, a uštede na njihovim plaćama bile su jedini način da se ne slome krila ponosa države. Svaki normalan čovjek stoga može samo zapljeskati i vapaju ministra Hajdaša Dončića za “redom, čistim računima i ekonomskim poslovanjem sukladnim tržištu”. No, u čiste račune i tržišno poslovanje te napuštanje stare prakse političkih uhljebljenja nikako se ne uklapa ni današnji predsjednik uprave Krešimir Kučko. Kojim zdravim razumom opravdati da čovjek svaki vikend na trošak Croatije leti u Nizozemsku gdje mu je bilo staro radno mjesto te da još koristi beneficije (leasing auta, mobitel, gorivo...) od 2000 eura iz vremena dok je bio šef predstavništva CA. Kažu u CA kako zapravo uštede 5400 eura jer mu je tolika bila plaća, ali ako on ide samo vikendom u Amsterdam pitanje je treba li uopće tamo predstavništvo. Nevjerojatno je i da novi Nadzorni odbor u tome ne vidi ništa sporno. S ovakvom upravom i Nadzornim odborom za CA nema spasa pa i da piloti u stjuardese rade besplatno.

Sve je to, kažu, lijepo zapisano u njegovu menadžerskom ugovoru i to je sveto pismo jače od suda i ZOR-a. Radnici CA pristali su na smanjenje plaća, odrekli se ponekog slobodnog dana, dijela dnevnice..., ali direktorovo pravo iz menadžerskog ugovora neupitno je kao sveto pismo. Kolektivni ugovori radnika, taj smrtni neprijatelj hrvatskog poslodavca i države, u odnosu na menadžerske ugovore obično su mrtvo slovo na papiru. Nevjerojatna je bešćutnost nadzornih odbora i uprava ne samo u CA nego i u drugim javnim tvrtkama i njihov odnos prema radnicima i državnoj imovini. Stvarno bi gubitak razuma bio da radnik ne prihvati i smanjenje plaće ako bi to značilo spas tvrtke. Samo u hrvatskom slučaju to obično znači smanjivanje radničkih primanja, ali uz očuvanje direktorskih plaća i beneficija bez ikakve odgovornosti za poslovanje tvrtke. Stoga bi i direktorima državnih tvrtki trebalo uvesti te svojevrsne kolektivne ugovore, jer praksa u Hrvatskoj pokazuje da je lakše njih ukinuti ili smanjiti prava koja propisuju nego uzeti i lipu direktoru od onoga podugačkog popisa beneficija iz menadžerskog ugovora.