Zaštitnicima zločina nije mjesto u politici

Ratni zločinac Simo Dubajić nije nikakva nova pojava. Njegovo patološko samoreklamiranje zločinima koje je počinio zajedno s drugim ideološki zaluđenim Titovim poslušnicima počelo je 1990., ali njegovo se ime s Kočevskim Rogom povezuje još od polovice prošloga stoljeća u hrvatskoj emigrantskoj literaturi! Trebalo je, na žalost, proći dvadesetak godina demokracije da se državna tijela pokrenu kako bi se netko našao na meti pravde, makar taj bio danas gotovo nesposoban za suđenje.

Jer, kosti desetaka tisuća žrtava komunističkih pokolja 1945. godine, nakon završetka Drugog svjetskog rata, mimo svih međunarodnih tada važećih konvencija, ne mogu danas nikoga normalnoga ostaviti ravnodušnim. Otvaranje slovenske Hude Jame, koja je kao masovna grobnica istraživačima već poznata desetak godina, i ono što je zatečeno u njoj bilo je očiti šok koji je pokrenuo lavinu. Iako je takvih sličnih masovnih grobnica bilo i prije, od Maceljske šume početkom 90-ih pa do tisuća kostura iskopanih na gradilištu mariborske obilaznice u Teznom potkraj 90-ih godina.

Danas je očito sazrelo vrijeme da se s istinom konačno izađe na vidjelo i da se s njome svi suoče. Istina, živih zločinaca gotovo i nema, pa je politici i državnim tijelima kudikamo lakše jer su mnogi prije imali političku zaštitu protiv bilo kakvog progona. Iako, neki u vrhu politike i danas pokušavaju zaštititi kako one iz 1945., tako i druge koji su kasnije sudjelovali u Udbinim egzekucijama. To nikako nije u korist europske Hrvatske i takvima nije mjesto u politici!

Danas treba gledati što se može napraviti za žrtve. Više nije bitan Simo Dubajić. Najvažnije je da se hrvatska javnost konačno suoči sa stvarnom povijesnom istinom i da njome više nitko politički ne manipulira. I da se u Hrvatskoj stvara javno mnijenje koje neće ići za tim da je svima nama bilo bolje u Titovoj Jugoslaviji, a da je sve najlošije u našoj Hrvatskoj.

Na žalost, predsjednik Mesić ustraje u izjavama koje nisu na civilizacijskoj razini u odnosu na pijetet prema žrtvama. Jer, ne mogu se ta masovna ubojstva nikako braniti ili relativizirati zbog onoga što su činili ustaše za NDH. Od predsjednika svih građana Hrvatske očekivalo se da će otići simbolično u Bleiburg kao što je to učinio i pokojni Ivica Račan, ali sad to više očito nema smisla.

Kao i što nema smisla konstantno braniti Tita i njega izdvajati iz svega onoga što su komunisti činili 1945. kako bi sebi osigurali jednoumnu vlast, pri čemu su prevarili i mnoštvo istinskih antifašista, kao što su i pomno zloupotrijebili cijeli antifašistički pokret. No uskoro će i Titova aureola doživjeti konačni krah!